Nesko Kajtaz iz Kaćuna kod Busovače u Bosni i Hercegovini skoro 16 godina pomoću uređaja koji je sam sastavio, a potom i instalirao na svog, kako kaže, starog Golfa II, pronalazi te otkriva podzemne vode i izvorišta.
Govoreći za Anadolu Agency (AA) tvrdi da se za pet dana ne mogu obići svi oni kojima je svojim Golfom pronašao vodu.
O svojoj tehnici traženja vode ne voli mnogo pričati, dodajući kako “njegovi uspjesi govore sami za sebe”.
Ono što je poznato je da Golfom prođe željenom lokacijom, “pronađe” mjesto ispod kojeg ima vode, te označi mjesto za bušenje bunara.
“Radim ovo od završetka rata, počeo sam oko 2000. godine. Počeo sam malo-pomalo, dok sam došao do većeg iskustva. Na početku sam tražio svakako vodu, ali sam imao osjećaj, radio sam na građevinskim mašinama ranije, i onda sam imao neke signale koje sam koristio na rovokopaču”, pojašnjava Kajtaz.
U njegovom starom automobilu, kako kaže, “nema šta nema”, a najvažnije mjesto zauzima “misteriozni uređaj” koji mu, kako kaže, detektuje vodu u tlu.
Dodaje kako uređaj “rijetko kad pogriješi” i da njegovo traženje gotovo uvijek završi uspjehom.
“Nešto sam sebi napravio – neku džidžu, do sada se pokazao kao jedan među boljim. Ja sam pravio uređaj za rovokopač da mi daje signal za kablove, struju, a tako je ispalo da daje signal za vodu. Trebam samo imati napon od 12 volti, ako ne može golf naći – ne može ni mašina. Ja ne dovlačim mašinu ako nemam signala. Sto posto sam siguran ako daje signal, jedino Bog može dati da se nešto zalomi, da ne mogu odraditi, da se sruši, a ako ima signal – završen je posao”, dodao je Kajtaz.
Nema, kako kaže, nijednog dijela Bosne ili Hercegovine u kojem nije bio da bi pronašao podzemne vode ili izvore. Ljudi ga najviše pronalaze preko preporuke.
U posljednje vrijeme, kako kaže, sve češće ga traže Arapi koji naseljavaju rubne dijelove Sarajeva.
“Nema kako me ljudi ne traže. Nema broja na koliko sam našao mjesta vodu: Goražde, Krajina, tamo Bihać, najviše sam u Gradačcu, Visokom…. Pogotovo ovi što dolaze iz Saudijske Arabije, oni misle – gdje god kupe zemljište da tu ima vode. Zovu me u Ilijašu, našao sam vodu svima”, kazao je.
Bude uvijek, kaže, nagrađen kada pronađe vodu, a ako je kojim slučajem nema – ne naplati ništa.
“Narodu niko nije mogao udovoljiti. Ako sam našao vodu kao nogu debelu ili ko prst, isto je hvala, jer narod je danas nezadovoljan. Plaču, mole da dođem, a kad dođem i nađem vodu… Ima par dobrih ljudi koji su zadovoljni koliko god da se nađe, ali to je manjina. Znate kako je kod Arapa: ako nešto vrijedi dvije marke, on spusti na pola marke. Vole se cjenkati, a kod mene toga nema. Ako je 150 maraka metar, pita me može li niže: ja kažem 160 KM, može li niže – 170 KM, i kažu: nek ostane na prvoj”, govori Kajtaz.
Ekipa AA zatekla je Kajtaza na imanju jednog privrednika u Moštrama u Visokom. Vodu je pronašao, ali njen intenzitet nije dovoljan da posluži pilićari sa 100.000 pilića.
Muhamed Dokso, brat vlasnika pilićare, za Kajtaza je, kako kaže, saznao preko interneta. Ukoliko mu pronađe potrebnu količinu vode, dodaje – nagradit će ga velikom nagradom.
“Na internetu smo čuli za njega, na internetu se danas nađe sve, pogleda se, nađe se ko je povoljan, kako radi, na koliko metara buši. Ako nađe vodu na 100 metara dobija 10.000 KM. On je prešao oko 80 metara, bilo je vode, ali koja je količina vode to ćemo vidjeti, ispitujemo koliko pumpa dugo može biti i koliko izbacuje vode u sekundi”, pojašnjava Dokso koji je bio skeptičan kada je prvi put vidio kako Kajtaz traži vodu starim Golfom.
Skeptičan je bio i Edhem Smajlović, privrednik iz Podlugova.
“Slučajno sam u priči čuo za Kajtaza, pričali su ljudi o njemu, i ja sam ga nazvao jer mi je trebala voda za štalu. Bilo mi je jako neobično kada je došao i vozio Golfa tuda, nisam vjerovao, stajao sam samo, šutio i smijao se. Onda je pronašao vodu na 12 metara. Ugradio sam pumpu i sada imam vode, zahvalan sam mu”, ispričao je Smajlović za AA.
Kajtaz, koji iz Moštra svojim Golfom nastavlja put Visokog, za AA kaže kako nastavlja raditi svoj posao i tražiti vodu dok god je onih koji ga traže.
