Leteći iznad ne lijepe, nego prelijepe Bosne i Hercegovine, sportskim avionom jesenjeg dana pred skoru zimu, čovjek pomisli da sve zna šta je dolje ispod njega. Što nije uopšte tačno.
Svaki put u svakom kutku naše BiH ima šta da se upozna, vidi, snimi i potom nauči i za znanje i nauk, za ljepote neviđene i za turizam, a i priču posebnu iz istorije ili povijesti.
Evo usput snimaka na ruti iznad područja Gacka, ka uspavanom i gotovo zaboravljenom mjestašcu na planinskom prevoju Čemerno, preko kojeg se nekada od Foče preko Tjentišta išlo na more. Ono je preko puta Volujka, na udaru vjetrova s juga, ali i sjevera. Na tri-četiri kilometra istočno je granica Crne Gore i planinarski dom, koji još ima posjetilaca pred nailazeću zimu, dok se može proći do doma.
Dalje malo vazdušnom linijom je nestvarna Zelengora sa svojim jezerima, pa Kalinovik i čuvena tvrđava gdje je boravila austrougarska regimenta čiji je oberlajtnant K. und. K. Emil Bolcarek načinio divne fotografije još 1908. godine, odštampane u njegovoj fotomonografiji pod naslovom “Das fersunkene Bosnia”, ili “Bosna koje nema”.
Ali je evo itekako ima. Jezdeći nad njom što bi rekli “jeroplanom” iznad, odmah koji minut iza Kalinovika je jezero na vrh Treskavice, pa usnuli jesenji Dejčići podno Bjelašnice nad kojom se vrti “propeler” od oblaka, toliko su jaki sudari vjetrova. Zatim, dalje, je jesenje; pijesak žute boje Sarajevo u izmaglici.
Dalje od Sarajeva na zapad je na vrhu piramide kod Visokog, novi motel, navodno ga je sagradio vlasnik aviokompanije Germanwings iz Njemačke. Malo južnije, desetak-petnaest minuta leta, je Ramsko jezero smanjenog vodostaja kao i svake jeseni, gotovo usnulo iza leđa Vran planine nadomak Čvrsnice i Blidinja.
I eto nas iznad znamenitosti povijesno-turističkih sakralnih objekata Franjevačke hercegovačke provincije; monumetalni samostan i crkva franjevačka u Tomislavgradu sa vjernicima ispred, pa veliki mural Krist sa krikom visine zvonika na poznatoj franjevačkoj crkvi u Kočerinu, pa široko razastrte boje, također Franjevačkog samostana u Širokom Brijegu.
Sa obnovljenim kamenim ogrtačem crkve sa dva čuvena kockasta ravna zvonika, koja sva blješti novim tvrdim žutog kamena ruhom. Uz samostan je i čuvena Franjevačka galerija sa bogatom riznicom djela autora sa svih strana svijeta (oko 6.500 egzemplara), te male, a još čuvenije crkvice u mjetašcima pod stijenama Čabulje; Gornji Crnač i Gornji Gradac, smještena svaka na po jednu stranu od izvora riječice Lištice nad Širokim.
Na kraju neizbježni Bogodol, najviša površ do samog vrha Čabulje, gdje avion sučelice udara sjeverac brzinom od 45 metara u sekundi, tako da nam ne da da “guramo” naprijed više od 60 knota držeći nas u traverzi i kako on hoće.
Baca nas nad kanjon Neretve prema Jablanici, pa se provlačimo uz Čabulju gdje se samo nazire tok Drežnice i guramo se da preskočimo Jablaničko jezero prema Kreševu, što konačno uspijemo, a i uspijevamo pored Kiseljaka da se domognemo bezbjedno sportskog aerodroma u Visokom da dopunimo rezervoare gorivom i krenemo dalje već maštajući o slijedećem letu nad Prelijepom.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
