Prijetnje ubistvima, samozapaljenjima i samoubistvima česta su pojava u BIH. Na ovaj vid borbe za socijalnu pravdu najčešće se odlučuju demobilisani borci, nezadovoljni statusom koji imaju. Kako i koliko često se nadležni sjete najzaslužnijih građana iz posljednjeg ali i drugog svjetskog rata?

Milan Puzić ima 103 godine, nosilac je Partizanske spomenice, kao borac NOR-a tri puta je ranjavan, preživio je Neretvu, Sutjesku i Sremski front, pa mu i problemi sa sluhom u drugom stoljeću života ne mogu ništa. Kraj Drugog svjetskog rata je dočekao kao kapetan. Kraj posljednjeg kao penzioner o kojem se brine ćerka.

Milan je jedan od 9 živih nosilaca Partizanske spomenice u Banjaluci. Godišnje jednom te zaslužne borce obiđu gradske vlasti. Ove godine su donijeli i kovertu.

Prosječna penzija boraca NOR-a nešto je veća od penzija i primanja boraca iz posljendjeg rata. Paradoksalno, borci devedesetih iz tri zaraćene vojske dijele istu sudbinu. Zbog niskih primanja koja su dva puta smanjivana u Federaciji BiH protestuju. Kažu penzija ne smije biti socijalni dodatak. Njihovi zahtjevi kose se sa uslovima MMFa za nastavak finansiranja države. Dato im je novo obećanje. 

Socijalni status boraca nije zadovoljavajući ocjenjuju. Kako godine od ratnih zasluga prolaze, tako se kažu urušava i njihov standard. Nadležni borcima posljednjeg rata daju nova obećanja i uoči ove Nove godine.

Gdje idu ta ogromna sredstva, pitaju iz boračkih udruženja, kada oni žive na ivici egzistencije. Mnogi i danas u očaju glasno kažu: “Nesreća je što smo preživjeli rat”.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.