Nakon što je u ratu 1993 godine, Mostar ostao bez ijednog mosta, hiljade ljudi živjelo je odsječeno i bez ikavih komunikacija. Zbog toga su mještani naselja Donje Mahale napravili improviziranu korpu koja je povezala dvije obale i u kojoj su Mostarci prelazili s jedne obale na drugu.

Na spasonosni korak, konstruisanja metalne korpe koja bi građanima olakšala život u ratnim vremenima odlučio se projektant i kreator Emir Zvonić, inače mašinac iz vazduhoplovne industrije “Soko”.

Ideja je, priča nam, bila preko rijeke prevući sajlu, a po sajli improviziranu metalnu korpu koja bi povezala Luku i Donju Mahalu. Bilo je, priznaje, teško napraviti je uz stalna granatiranja, bez struje i materijala, ali to ga nije pokolebalo u njegovoj namjeri. Prisjeća se kako je noću, pod svjetlosti svijeće crtao korpu.

“Jednu cijelu noć smo radili, zavarili, obrusili i ofarbali. I sad treba neko statičku probu izvršiti, a moja statička proba je bila ona tri ivičnjaka od trotoara 70 kilograma je u njemu, ako 210 kilograma izdrži može komotno dvoje ljudi preletiti”, prisjeća se Zvonić.

A nakon što je proba uspjela, umjesto tri ivičnjaka u korpi ih je uz smijeh i hranu dočekala komšinica Samija, hrabra žena koja se prva usudila da se na drugu obalu preveze improviziranom korpom.

“Omladina se iskupila, niko nije smio kad su vidjeli da se puca i ja sam rekla ‘Ja ću!’. Ušla sam u korpu, sjela nasred nje i oni su me odveli. Nasred Neretve počeli su da me ljuljaju, rekla sam im ‘Samo vi ljuljajte, ja sam se sa Starog mosta učila plivati'”, sjeća se Samija.

Radost koja je vladala među prisutnima kada je Samija uspješno prešla na drugu obalu, kažu, bila je neopisiva. No zbog granatiranja, veselili su se tiho I skromno.

“Grlili smo se, ljubili, bilo je to nešto veliko doživjeti da proradi korpa, a ovdje odsječeni od svega”, kaže Zvonić.

I od tada je korpa radila bez prestanka. Služila je prvenstveno za prevoz hrane, ranjenika, trudnica, lijekova i svega što je bilo neophodno u ratnim danima. Sarajevo je imalo tunel ispod aerodromske piste, a Mostar je imao korpu, kaže Emir.

“Nije spomenuta kao taj tunel, taj tunel je na zemlji i siguran, al treba stisnuti petlju, sjesti u korpu I preći i da ne odletiti u Neretvu ili da se ne zamrsi sajla”, kaže Zvnoić.

Ova korpa kaže živi s njima, postala je dio historije. Vraćena je u prvobitno stanje, te je izložena u malom parku u Mahali, samo što danas propada iako predstavlja važan historijski eksponat koji je za vrijeme rata spasio hiljade života.