Većina stvari dostupnih zdravim ljudima, osobama sa invaliditetom su san. Međutim, jedna od njih - ronjenje - postaje java. Prva ronilačka obuka u Bosni i Hercegovini osoba čiji se život svodi na sjedenje ili ležanje, održana je prije nekoliko dana u Banjaluci.
Iz invalidskih kolica uskočiti u olimpijski bazen ogroman je izazov za Sanju i Mariju. U ronilačkoj opremi i pod budnim okom instruktora i ljekara prvi put, od kako se njihov život sveo na krevet i kolica, imale su priliku da zaplivaju.
“Moram priznati da je to neopisiv osjećaj. Osjećaj potpune relaksacije, mira, spokoja, to bestežinsko stanje je osjećaj slobode koji je neopisiv“, kazala je Sanja Jokić.
“U vodi se mi opustimo. Mišići se opuste, nemamo grčeve, nemamo spazam, što je jako bitno jer bi bilo jako nezgodno da mi se u toku ronjenja zgrči mišić“, rekla nam je Marija Bilčar.
Osim što je dobro za fizičko zdravlje, ronjenje ima veliki uticaj na emocionalno stanje osoba sa invaliditetom. Osjećaj integrisanosti u društvo doprinosi većem samopouzdanju.
“To ronjenje nije samo sport nego je zbog njihove nemobilnosti donjih ekstremiteta. Kod paraplegičara su oduzeti od pasa prema dole na različitim nivoima i oni imaju atrofiju mišića i vrlo često imaju spazme i grčeve koji su bolni i neprijatni. A, oni se u vodi osjećaju kao mi koji smo bez invaliditeta“, komentarisala je Snežana Kutlešić-Stević, ljekar.
Nadzornik prve obuke bio je sertifikovani instruktor iz Slovenije Branko Ravnak. Kod njega je sertifikat za obuku invalidnih lica stekao i član banjalučkog Ronilačkog kluba BUK Branislav Rađević.
Organizatori ovog pilot projekta napominju da imaju obučen kadar i adekvatne objekte za ronjenje, međutim da bi zaživjelo i proširilo se na teritoriju čitave Bosne i Hercegovine potrebna je podrška i državnih i entitetskih institucija.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.