Olimpijska planina Bjelašnica, okupana suncem, prvog dana vikenda privukla je na hiljade građana, te ljubitelja prirode koji su uživali u zimskim sportovima.
Još u jutarnjim satima teško je bilo pronaći zasebno mjesto za sankanje jer su sankaši, uglavnom oni najmlađi, zauzeli svoja mjesta na sunčanoj brdskoj strani te uživali sa roditeljima.
Cijene cjelodnevnog iznajmljivanja sanki raznih veličina i boja iznose pet konvertibilnih maraka (KM). Prema riječima lokalnog prodavača, iznajmljivanje ide odlično, a i građani su zadvoljni pristupačnim cijenama.
Budući da još uvijek nisu stvoreni uvjeti za skijanje, mnogi su povoljne vremenske prilike iskoristili za uživanje u čarima planine.
Vazdušna banja u kojoj ne možeš biti ni bolestan ni star
Sarajlija Hajrudin Čengić koji se inače, bavi planinarenjem, u razgovoru za AA kaže kako je na Bjelašnicu došao jutros u sedam sati. Ističe kako je sretan što su brojni mladi ljudi odlučili provesti subotnje popodne na planini.
“Jutros sam na Bjelašnicu stigao oko sedam sati. Ja sam inače, planinar. Vidim ovaj studentski pohod. Volio bih da ga ima svake subote i nedjelje, ne samo radi edukacije već i radi mladih ljudi. Trebaju što više da pohode planinske predjele i ljeti i zimi jer je planina nešto što se ne može zaboraviti“, kazao je Čengić.
Dodaje kako deprimira činjenica koja pokazuje da nema puno planinara koji šetaju proplancima.
“Nema puno planinara. Bio je jedan moj kolega. On je nastavio dalje da ide, a ja sam se vratio. Meni je dovoljno, a on će vjerovatno nastaviti. Nije uopšte hladno gore. Divan je zrak. Divno je vrijeme. Prošle nedjelje sam bio na Jahorini. bilo je više snijega gore, ali nije bilo puno posjetilaca. Ja bez planine ne mogu, more gledam s vrha Bjelašnice”, mistakao je Čengić.
Prednost Sarajeva, prema riječima Hajrudina jesu planine koje okružuju grad, a taj potencijal treba iskoristiti.
“Pozvao bih sve u Sarajevu da dođu, ali ljudi ne mogu, neko ne može materijalno, neko zdravstveno. Žao mi je samo što omladina neće da izlazi. Ja bih najsretniji bio da omladina češće izlazi jer ovo je vazdušna banja. Na Bjelašnici ne možete biti ni star, ni bolestan”, kaže Hajrudin dodajući kako što više mladih ljudi treba educirati kako bi spoznali ljepote i prednosti planine.
Urediti staze za skijanje
Visina snijega na Bjelašnici danas još uvijek ne odgovara uslovima potrebnim za skijanje. I pored toga, instrukturi skijanja imaju pune ruke posla. Jedan od njih je i Fadil Čaušević koji za sebe kaže kako je dugogodišnji posjetilac sarajevskih planina, te učesnik Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine koji je sada u penziji. Za AA kaže kako su građani zainteresovani za skijanje, te da provode dane “na skijama, prije nego što krenu u pohod na staze”.
“Skijaša nema jer je jako tanak snijeg. Ovo je opasno za skijanje, mogli bi samo raditi dječiji liftovi. Još ovo nije za skijaše, šta će nam skijanje, ako ćemo imati povreda. Preventiva je jača od skijanja. Ovdje ispod pola metra snijega, nema skijanja“, navodi Čaušević.
Prema njegovim riječima, Bjelašnica je nedovoljno iskorišten prirodni potencijal.
“Bjelašnica je za takmičare jako dobra planina, povoljna, samo kad ima snijega. Jahorina je pitomija, lakša za skijanje. Samo ovdje trebamo ovo da uredimo“, kaže instruktor skijanja dodajući kako Bjelašnica mora biti uređenija budući da je zimska sezona nedavno otvorena.
Prema njegovim riječima, oni najmlađi već mogu skijati uz pomoć dječijih lifotva, ali trava nije ošišana na mjestima gdje bi trebala biti.
“Drugi liftovi mogu da rade, ali nije uređeno. Ništa nije pripremljeno. Jesmo u krizi, ali ovo treba urediti ako smo već otvorili sezonu”, zaključuje Čaušević.
Dok brojni građani uživaju u šetnji, drugi su ispunili ugostiteljske objekte u kojima je gotovo nemoguće pronaći slobodno mjesto za odmor.
Još jedna od atrakcije Bjelašnice predstavlja i otvorena mini-ledena ploha koja okuplja na desetine klizača i klizačica. Skoro 2.200 studenata sa univerziteta iz Sarajeva, Mostara i Zenice danas je također, pohodilo Bjelašnicu.
