Emira Talić iz Sanskog Mosta vlasnica je obrta "Sehara“ koja se bavi proizvodnjom bosanske papuče, muške, ženske, dječije kao i klompica.
Prije desetak godina bračni par Talić je došao na ideju da počne da se bavi izradom bosanskih papuča. Nekoliko godina su skupljali novac, kupovali mašine, a prije pet godina su registrovali obrt i počeli sa proizvodnjom.
Papučarstvo je zahtjevan i skup obrt priča za Anadolu Agency (AA) Emira Talić i dodaje da iziskuje mnogo rada i truda.
“Za bosansku papuču prvenstveno treba imati šivaću mašinu, paspul mašinu, štanc mašinu, presu, te brentu sa kojom se izrađuje drvo, koje mora biti lagano i dobro suho, jer ne valja da puca. Također, moramo imati visoko kvalitetnu gumu, koja je specijalna i ima dovoljno čistoće da ne puca, ne kliže se i podnosi veliku težinu. Od drveta nam je potrebna joha, koja je veoma lijepa za obradu“, kaže Emira.
– Za izradu jednog para papuča potrebno do tri sata-
Poznata sanska papudžija ističe da za izradu jednog para bosanskih papuča potroši do tri sata, a na kraju sve zavisi i od narudžbe i od toga šta mušterija želi.
“Zavisi da li radim zlatovez ili samo trakice, jer se papuče od 19. vijeka rade uglavnom u boji, a do tada su se izrađivale samo u prirodnim bojama. Svaki kraj i svaki papudžija ukrašava papuče na svoj način i stavlja neki simbol tog kraja. Mi smo pokušali u tradiciju da ubacimo dašak modernog, pa ubacujemo zlatoveze u obliku ljiljana, ruža i raznih oblika“, navodi Emira.
Bračni par Emira i Elvis Talić imaju pune ruke posla, a kažu da imaju mnogo narudžbi iz Mostara i Sarajeva. Izrađuju i papuče za vlastitu trgovinu, no imaju pregršt posla i tokom ljeta kada dođe dijaspora.
Ističu da mnogi ljudi iz dijaspore kupuju njihove bosanske papuče i nose u zemlje u kojima žive da bi ih podsjetile na rodni kraj.
– Posao od kojeg se može živjeti-
Talići su dva puta bili jedini predstavnici Bosne i Hercegovine na festivalu Sheik Zayd u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i to im je nezaboravno iskustvo.
“Predstavljali smo tradiciju Bosne i Hercegovine i naš rad. Arapi su bili oduševljeni našim papučama i kupovali su čim bi ih ugledali, tako da nam je to u stvari bila najveća i naljepša nagrada, a ujedno i potvrda da radimo nešto lijepo i kvalitetno“, ističe Emira.
Cijena papuča, navodi, zavisi od broja.
“Cijena papuča se kreće zavisno od veličine, pa tako od 36 do 42 veličine sa zlatovezom koštaju oko 35 KM, a dječje od 20 do 30 KM. Papuče osim dijaspore kupuju i naše stare nene najviše kao poklon za Bajram“, navodi Emira.
Dodaje da je za ovaj zanat potreban sabur i ljubav. Kaže da se od ovog posla može živjeti, ali da je žalosno što većina omladine danas izbjegava zanate.
Njoj i suprugu izrada bosanskih papuča donosi veliko zadovoljstvo i rade ga, kako sama kaže s velikom posvećenošću i entuzijazmom.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
