SOS dječija sela BiH kroz različite programe svakodnevno brinu o više od 1.000 djece. U SOS selu u Gračanici od 1998 do sada se osamostalilo 65 osoba.

Topli dom djeca dobijaju zahvaljujući donacijama plemenitih ljudi ali i brizi SOS roditelja.

Od 2000. godine do danas odgojila je 20 djece, trenutno se brine o četvero. Biti SOS mama je profesija ali i život. Ispraćaji u školi, termini kod doktora, roditeljski sastanci, odlazak u goste, dio su svakodnevnice.

“Kada se dođe iz škole, djeca koja su prisutna tu, sjedemo za ručak, ručamo zajedno. Večeru najviše volimo jer smo tada uglavnom svi u kući. Onda sjedimo, razgovaramo šta se dešavalo taj dan, kako je ko proveo taj dan, šta je bilo u školi, šta je bilo napolju, šta je bilo sa drugarima, na treninzima”, ispričala nam je Indira Alispahić, SOS mama.

Djeca ovdje dolaze preko centara za socijalni rad. Neki imaju biološke roditelje, neki ne. Njihov zajednički život poseban je.

“Većinom idu u jednu osnovnu školu, idu u jednu srednju školu, koje su vrlo blizu sela. Naše selo je integrisano u lokalnu zajednicu, kao što vidite, imamo tu komšiluk. Nismo izolovani, nismo institucija već smo porodični oblik brige i time se jako ponosimo”, ocijenio je Edin Trebinjac, lider porodičnog oblika brige SOS dječije selo Gračanica.

Nakon završene škole djeca iz sela idu u Kuću za mlade u Tuzli gdje ih preuzimaju drugi odgajatelji. Pomoć ne prestaje punoljetstvom već osamostaljenjem i na taj način se trenutno pomažu 53 mlade osobe.

“Imamo jedan program koji, nakon završetka srednje škole, odnosno, nakon punoljetstva, zove se Program polusamostalnog života, gdje mi tri godine nastavljamo podržavati mlade osobe kako u finansijskom tako i u psihološko pedagoškom aspektu”, pojasnio je Trebinjac.

Iako nema svoju biološku djecu, Indira kaže da je bogata žena jer njena porodica je ogromna.

“Znači, imam 20 svoje djece. Pored toga imam jednu djevojku što se udala, dobila sam još jednog zeta, još jedno dijete. Prije sedam dana mi se udala još jedna kćerka, dobila sam još jedno. Znači, 22 djece imam. Na putu je i treći zet da se pojavi, a nemam još nijednu snahu. A nisam postala još ni nena”, kazala je Alispahić kroz smijeh.

Djeca imaju kumove i donatore koji im pomažu, a uskoro će dobiti i SOS tatu. Svakog maja sastanu se sve generacije koje su tu odrasle i podsjete se da neraskidive veze ne moraju biti samo biološke.

U ovom SOS dječijem selu u Gračanici u 13 porodica smješteno je 71 dijete i mlada soba iz čitave BiH. Njima se ovdje pružaju svi uslovi kako bi njihov život bio što sličniji životu u biološkim porodicama.