Lideri regiona često najavljuju poboljšanje odnosa, jer im je to važno za stabilnost Balkana. I sve je tako dok neko ne da izjavu koja pokrene lavinu reakcija. Ko je kome prijatelj u regionu i ima li prijatelja?

Lideri regiona govore kako međusobni odnosi idu uzlaznom putanjom, ali da je dug put pred njima. Međusobne posjete, šetnje, šahovske partije padnu u vodu, čim jedan od lidera kaže ono što se onom drugom ne sviđa. Član Predsjedništva Bakir Izetbegović i danas komentariše svoju izjavu koja je uzdrmala region

“Šta ja osjećam i šta bi volio da bude sa Kosovom, šta to tangira Srbiju. Ona bi trebala da se zabrine i taj Nacionalni savjet je trebao da zasjeda kada Dodik kaže da će pocjepati BiH, jer time može uvući i Srbiju i čitav region u probleme”.

Međutim, predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića ipak tangira ono što je čuo

“Gde nas još ubeđuju kako je ono što smo čuli, u stvari nismo čuli. Kako je trebalo da čujemo nešto drugo. A ono što smo čuli je mnogo gore od onoga što su oni demantovali”

I bez obzira ko je kako čuo poruke sa ove strane Drine, posjeta tročlanog Predsjedništva Beogradu i dalje stoji. Međutim, odnosi Srbije sa susjedima nisu još uvijek na nivou kakvim ih žele zvaničnici zamalja regije. Sredinom 2016. godine predsjednica hrvatske i tadašnji premijer Srbije sastali su se na mostu na Dunavu, a zatim i potpisali Deklaraciju o unaprijeđenju odnosa i rješavanju otvorenih pitanja između dvije zemlje.

Međutim taj isti Dunav i dalje nosi još uvijek nepomirljive razlike

“Rekla sam već nekoliko puta, još će puno vode proteći Dunavom prije nego što Hrvatska i Srbija mogu govoriti da su prijateljske države, ali to ne znači da ne smijemo razgovarati, dapače”, izjavila je predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović.

Dragan Šutanovac, predsjednik Demokratske stranke Srbije joj poručuje: “Pa svakoga dana prolazi mnogo vode Dunavom i ne znam kojim mernim jedinicama ona meri taj protok vode. Ja sam inače hidroinženjer tako da bih mogao da joj pomognem da se rastereti opterećenja te vrste, ali ako imate političare koji odlučuju o sudbinama država i građana i koji imaju takav stav i takvu predrasudu u startu ste osudjeni na negativno rešenje.”

A negativna rješenja su, kako ocjenjuju analitičari upravo ono što odgovara liderima u regionu, iako u javnosti govore o dobrosusjedskim odnosima.

“Njima očito odgovara da ovakvo stanje duže potraje zato što je lakše baviti se prošlošću i pričati narodu šta je ko kome radio nego baviti se životnim problemima”, stav je Aleksandra Popova.

I kako kažu analitičari, cijela predstava se odvija po jednom scenariju koji nimalo lijep, za oni koji su publika, a to su građani zemalja regiona.