Nakon izricanja haške presude ratnom komandantu Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću, u Pressingu su gostovali historičari Hrvoje Klasić iz Hrvatske, Husnija Kamberović iz Bosne i Hercegovine i Milivoj Bešlin iz Srbije. Klasić se pita kakvo je to društvo u kojem živimo, a u kojem se mogu čuti povisci kao što su "Nož, žica, Srebrenica".
Klasić je kazao da se od osuđenih osoba danas prave heroji.
“Ja sam odrastao u društvu i državi u kojoj, kad smo u susjedstvu imali nekoga ko je bio u zatvoru zbog bilo čega, ta osoba je bila označena i na neki način smatrala problematičnom. Mi smo u susjedstvu imali jednog čovjeka za kojega se govorilo da je ubio nekoga u nekakvoj svađi. E tek s njim gotovo da nitko nije voli imati nikakvog posla. Nisam odrastao niti u Švedskoj niti u Finskoj. Odrastao sam u gradu Sisku. Kako smo u međuvremenu došli do toga da živimo u društvima u kojima se tolerira neko ljudima koji nisu u svađi u birtiji ubili nekoga, nego su vezali lisicama, ubijali, uljevali akumulatorse kiseline, odvodili žene, djecu… Ne samo da se to tolerira, nego se od tih ljudi prave heroji”, naveo je Klasić.
On je dodao da mu ni 22 godine nakon rata ta ljudska dimenzija mu nije jasna.
“Kada me u Hrvatskoj pitaju kako moja struka gleda ili objašnjava razine društva koje negiraju Jasenovac moj dogovor je vrlo jednostavan. To nije pitanje za moju struku nego za medicinsku struku. Sve one koji od ljudi koji su odgovorni, bilo da su sudjelovali ili naređivali masovna ubojstva, svi oni koji to negiraju i toleriraju, o njima nemaju šta reći historičari već neki drugi stručnjaci”, naveo je Klasić.
On je dodao da mu je čast kada ga hrvatska desnica proziva.
“Ja nemam tu nikakvih problema, da to govori o jednom nakaradnom društvu u kojem živimo, mi povjesničari smo veći problem ovom društvu od onih koji su ga pokrali. Oni ne dobijaju preteća psima, a mi dobijamo. To govori o problemu u kojem se nalazimo. Mi taj proces suočavanja sa prošlošću u principu nismo ni započeli. To moraju biti državni projekti. Prepreka je da imamo apsolutno nepposbone političke elite koje se ne razliku ni po čemu. Jedino što ih razlikuje je odnos prema prošlosti, to je prostor i mjesto gdje nalaze razlike”, naveo je on.
Poručio je da su političari ogledalo društva.
“Ono što mene zaprepašćuje je ta činjenica da postoji masovna podrška. Kakvo je to društvo u kojem možete čuti “Ubij Srbina” ili “Nož, žica, Srebrnica”, proglašavaju škole po zločincima… Nije to samo stvar poklitičara, za njih neko glasa. Nema tu više nikakve abolicije. Nisu to političari koji su jučer krenuli u izbore. Mi dobro znamo tko su ti. Priča je puno dublja od toga da trebamo okrivljavati političare. Ljudi znaju tko je što govorio, tko što misli pa opet glasaju za te iste ljude”, kazao je historičar Hrvoje Klasić iz Hrvatske.