Nakon što je Tribunal izrekao presudu Mladiću, 29. novembra bit će izrečena i pravosnažna presuda čelnicima samoproglašene Herceg-Bosne, pod čijim okriljem su za samo tri godine postojanja upisani brojni zločini.
Iako je Vašingtonskim sporazumom iz 1994. godine zvanično prestala da postoji, postavlja se pitanje je li ideja tzv. Herceg-Bosne ikad ugašena?
Tzv. Herceg-Bosna – za jedne, temeljna i legitimna, za druge paradržavna tvorevina formirana je 18. novembra 1991. godine u Grudama. Iz nje je 1993. nastala tzv. Hrvatska Republika Herceg-Bosna.
“Proglašavam da je uspostavljena i proglašena HR HB, jednako od svih zastupnika zastupničkog doma”, izjavio je tada Mate Boban.
Pod njenim okriljem otvoreni su brojni logori, protjerivani su Bošnjaci iz Stoca, Čapljine, dijela Mostara, Prozora, Ljubuškog, dijela Srednje Bosne, Žepča, Posavine.
Počinjeni su brojni zločini, među najgnusnijim su počinjeni u selu Ahmići, a jedan od predvodnika masakra u Ahmićima, Dario Kordić, nakon dvije trećine odslužene kazne dočekan je kao ratni heroj. Prvostepenom presudom Haški tribunal osudio je i šestoricu zvaničnika tzv. Herceg-Bosne na ukupno 111 godina zatvora zbog zločina osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog poduhvata. A, iako je Vašingtonskim sporazumom iz 1994. godine tzv. HR HB prestala da postoji, ipak, za neke i danas živi.
“Ideja HR HB ideja je ravnopravnosti Hrvatskog naroda u BiH. Svi oni koji prigovaraju toj ideji, oni kriju svoje namjere da hrvatski narod bude neravnopravan u odnosu na Bošnjake i Srbe u BiH“, izjavio je Željko Raguž, direktor Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata.
Od nekadašnje tzv. Herceg-Bosne danas je ostalo samo udruženje kojim predsjedava Vladimir Šoljić, koji često naglašava kako bez tzv. Herceg-Bosne i Hrvata ne bi bilo ni nezavisne BiH.
“Mnogi to ne žele čuti, a kamoli prihvatiti da je velika zasluga Herceg-Bosne za stvaranje BiH. Bez HDZ-a i Herceg-Bosne odluka o neovisnosti ne bi bila donesena, referendum ne bi prošao“, komentarisao je Vladimir Šoljić, bivši funkcioner tzv. Herceg-Bosne.
Za predsjednika HDZ-a, tzv. HZ HB vrijeme je ponosa, kazao je to na 26 godišnjici njenog osnivanja.
“Ovaj dan kada je u pitanju HZ HB, vrijeme je ponosa, prevelik značaj. Danas se vidi na osnovu različitih komentara, pokušaja devolviranja ili mijenjanja povijesti koliko bi neki voljeli da je to izgledalo drugačije“, istakao je Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH.
A kome i za šta služi obilježavanje godišnjica tvorevina koje više ne postoje, pitaju se preživjele žrtve politike i djelovanja ove tvorevine. Bila je to, kažu tvorevina satkana od etničkog čišćenja, progona, ubijanja, silovanja i nasilnog premještanja. Njena ideja, tvrde, nikad nije ugašena, baš kao ni ona o trećem, hrvatskom, entitetu.
“Što se tiče samog projekta Herceg-Bosne, on je na neki način bila samo da se rasturi ova zemlja, druge ambicije, drugog cilja nije bilo“, mišljenja je Enes Ratkušić, novinar i sociolog.
“Herceg-Bosna nikad nije proglašena, ali ona funkcionira kroz preduzeća koja su na teritoriji omeđenoj nazvanoj tim imenom Herceg-Bosna. Zapravo žive paralelna preduzeća – imate Elektroprivredu BiH i Elektroprivredu Herceg-Bosne. Tako da bi se moglo reći da Herceg-Bosna živi ali nije ozvaničena“, kazao je novinar Alija Behram.
Da se uporno želi produžiti njen vijek trajanja mišljenja je univerzitetski profesor Slavo Kukić. Smatra da je tzv. Herceg-Bosna najveću cijenu ispostavila samim Hrvatima.
“U prilog tome govori i činjenica da Hrvati danas pune autobuse prema različitim zapadno-evropskim destinacijama, i to pune autobuse u jednom smjeru, bez ambicija da se vrate“, rekao je Slavo Kukić, univerzitetski profesor.
Tzv. Herceg-Bosna, kaže on, i danas živi u mnogim zakonima i javnim preduzećima i kao pravna i politička činjenica. Četvrtina stoljeća nije bila dovoljna da se prevaziđe ono što je trebalo ostati u prošlosti, i to ne baš slavnoj.
