Predsjednički transkripti - razgovori predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana sa njegovim saradnicima i partnerima, svjetlo dana ugledali su zahvaljujući kooperativnosti Stipe Mesića, Tuđmanovog nasljednika. Poslužili su, između ostalog, kao dokazi u Hagu u slučaju Prlić i ostali.

U javnost stenogrami prvi put dospijevaju prije više od 12 godina kada ih objavljuju sarajevski sedmični list Dani i splitski Feral Tribune.

Kutije pune papira, koje su dokazni materijal u Hagu, u BiH je 2003. doslovno prokrijumčario Emir Suljagić, tada specijalni  izvjestilac bh. medija iz Haga.

Trideset i šest transkripata razgovora od 1991. do 1999. godine. Historijski dokumenti, zapisnik da je ideja prekrajanja granica začeta još i prije samog rata.

“Perspektivna suverenost BiH nema nikakvih izgleda… Mislim da je vrijeme da iskoristimo, da okupimo hrvatsko nacionalno biće u maksimalno mogućim granicama“, govorio je Tuđman još 1991. godine.

Još tada razmatrao je sporazum sa Srbima, kako ga je nazvao, jer je smatrao da „BiH nije rješenje za hrvatski narod“.

TRANSKRIPT:

27. 12. 1991. godine

Sastanak predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana sa delegacijom HDZ BiH

Franjo Tuđman: “Bosne i Hercegovine nije bilo između dva rata. Komunisti su je izmislili, poslije drugog svjetskog rata vratili na scenu, čak Muslimane proglasili nacijom, zato da bi, tobože, riješili suprotnost između srpskog i hrvatskog naroda. Jesu li u tome uspjeli? Nisu, naprotiv. Prema tome, ne treba računati sa Bosnom i Hercegovinom kao sa nečim što je od boga dano i treba da ostane, a pogotovo zaboravljati kako to ide na štetu. „

U januaru 1992. godine, prije početka rata, Tuđman i njegovi saradnici o podjeli BiH razgovaraju sa Nikolom Koljevićem, srpskim članom Predsjedništva BiH i bliskim saradnikom Radovana Karadžića. Ističući da žele očuvati mir, slažu se da nezavisna BiH nikome ne odgovara.

Koljević iznosi ideju o tri nacionalne zajednice.

Krajem marta 1992. godine kreću prvi oružani sukobi. Ali i sve jače ideje i napori o prekrajanju granica.

Tada predsjednik HVO-a Jadranko Prlić o tome razgovara sa Tuđmanom.

TRANSKRIPT:

17. 09. 1992.
Zapisnik sa razgovora državno političkog vodstva Republike Hrvatske sa predstavnicima HDZ u sa hrvatskim predstavnicima iz BiH

Jadranko Prlić: “Naše je opredjeljenje da nećemo imati ono što ne držimo čizmom. Mislim da u ovome krugu ljudi to mogu otvoreno reći. I nisam za neku visoku politiku, koja bi mogla da demantira ono što su naše postrojbe obranile. Mi nismo ušli ni u jedno srpsko selo, niti nam treba jedno srpsko selo. Ali, svoj ćemo prostor obraniti. I u tome pogledu mislim da ne treba zahvaljivati podršci koju je Hrvatska davala u svemu ovome. Mi smo organizirali i vlast. To je tek na početku, to je naš narodni list. Donosimo odgovarajuće uredbe, pokušavamo da odradimo, da taj civilni dio odradimo na oslobođenome području.”

Franjo Tuđman: “Znači, pitanje Bosne i Hercegovine, mi smo u programu HDZ-a ali i u Ustavu Hrvatske u proslovu ili kako to pravnici kažu preambuli Ustava kazali jednu točku da održanje Hrvatske državnosti spada i banovina Hrvatska. …Mi smo vodeći ovaj rat u Hrvatskoj za obranu ove Republike Hrvatske isto tako znači poveli rat i za Bosnu i Hercegovinu u onom smislu koliko je možemo i moramo pod svaku cijenu obraniti, i da nije bilo našeg znači, angažiranja u Hercegovini, u Bosanskoj Posavini, svi biste vi već bili građani velike Srbije ili ove Jugoslavije. Toga trebate biti svjesni.”

Franjo Tuđman: “Gospodo, neka vam bude jasno i ja sam razgovarao sa Miloševićem posebno, sa Izetbegovićem posebno prije rata protiv Hrvatske i u Bosni i Hercegovini, i zajedno u Splitu sva trojica. …Prema tome, ja sam rekao znači, ili takva Bosna koja će osigurati i interese hrvatskog naroda, ili molim podjela, s time da sam ja rekao, znači jedan dio Srbiji, jedan dio Hrvatska, a može ostati i muslimanska državica u sredini, ona povjesna zemljica Bosna koja onda ne bi imala, a ne bi imala mogućnosti da ima ambicije stvaranja, ne samo svoje, nego i islamskog svijeta, neke velike islamske države u Europi.“

Transkripti dokazuju da je tražena vojna pomoć iz Hrvatske.

TRANSKRIPT:

05. novembar 1993. godine

Sastanak u Vili Dalmacija

Jadranko Prlić: “Mi se moramo približavati zaokruženju teritorija. Mi smo kao Vlada proljetos utvrđivali i prijedloge i zaključke, čak i o preseljenju određenih brigada sa nekih područja koje bi uključivalo i preseljenje pučanstva sa tih područja i njegovo koncentriranje na određenim pravcima za koje smatramo da mogu postati i ostati hrvatski prostori.”

Slobodan Praljak: “Pomoć Hrvatske trebala bi po mom dubokom uvjerenju biti u brzom ubacivanju nekih jedinica za jednu akciju na sedam dana i poslije toga preko noći izvlačenje. Drugim riječima, ako bi se uzeo Vakuf, da se uzima Bugojno, jedinice u Imotskom, izviđanje njihovih zapovjednika i ostalog, ubacivanje jedinica preko noći, udar i poslije toga odmah izvlačenje natrag.“

Ali i da je vojska Hrvatske djelovala u BiH.

TRANSKRIPT

23. novembar 1993. godine

Janko Bobetko: “Što se tiče ovih snaga iz Hrvatske kojih ima četiri stotine, oni su sve do sada izvršavali svoje zadatke. Tamo sam odredio grupu koja ipak vodi računa o tome da se upotrebljavaju kako treba, oni su tu, na ovom prostoru Bugojna, na desnom krilu i oni su sve svoje zadatke izvršavali bez ikakvih prigovora i bez ikakvih primjedaba. …To su ljudi iz sedme brigade, Zagorje, nešto Slavonije, dakle to je teren, temperatura je izuzetno teška, traže apsolutno maksimalna naprezanja i oprez, a oni su povukli se u šume…”

Franjo Tuđman: “U samom Gornjem Vakufu ima li netko?”

Janko Bobetko: “Oni su se iz sela povukli, a ono…”

Franjo Tuđman: “Iz grada Gornji Vakuf?”

Janko Bobetko: “Ono što je u gradu to je u bunkerima unutra. To je čitav sistem utvrde napravljen. Ono što sam rekao da treba kuću po kuću, a ne se tu zadržavati, nego ići dublje. Oni su tu i točno sistem kuća po kuća i mi moramo zauzeti ove dvije dominantne kote doći do tih mogućnosti i tih sredstava da možemo te kote, 7,8,6, i ovaj neki 134 135 zeleni gaj, to je to što drži sam Vakuf, to je to. Treba se približiti još nešto bliže i treba stvoriti novu operaciju.”

Franjo Tuđman: “Gospodine ministre i gospodine generale mi smo tu sa Gornjim Vakufom doživjeli i politički i vojnički neuspjeh. Ministar ti znaš i sam da danas je i jedan od supredsjedatelja pitao u tom sklopu da li smo kadri i da li ćemo ovladati Gornjim Vakufom i ja sam vama dao zadaću, to nije izvršeno i na taj način smo se i politički i vojničkikompromitirali i dali smo, potvrdili smo na taj način te prosudbe da vojnički nismodorasli čak ni Muslimanima na tom području. To je jedan fjasko. Tko je naredio i zašto da se ruši most u Mostaru?”

A za rušenje Starog Mosta u Mostaru odgovornim se smatra Slobodan Praljak, bivši general HVO-a, koji zajedno s Prlićem čeka pravosnažnu presudu. Dan nakon rušenja mosta 1993. Tuđman je o tome razgovarao s predstavnicima Herceg-Bosne. Oni su za rušenje optužili kišu.

TRANSKRIPT

Izvod iz Zapisnika sa razgovora Predsjednika Republike Hrvatske, dr Franje Tuđmana, sa predstavnicima Herceg-Bosne, održanog u Predsjedničkim dvorima

10. 11. 1993. godine

Franjo Tuđman: „Dobro, usput, taj mostarski most, tko ga je porušio?“

Mate Boban: „On je – bile su strašne kiše – toliko pucan prije, tako da je sam pao.“

Franjo Tuđman: „Hoćemo li opet mi biti optuženi?“

Mate Boban: „Jutros se govori da se ne zna.“

Jukić: „Muslimani će nas optuživati. Međunarodni kažu da se ne zna tko je, a oni su povukli nekakve svoje izjave. Javili su slijedeće: desila se jedna velika tragedija – srušio se stari most, hitno je potrebno – srušio se – mi imamo original kako su govorili, hitno je potrebno radio… sa Sarajevom, 14 sati hitno i pozovi najglavnijeg za cijelu republiku, za IPD i vojnu policiju, ovaj njihov iz Mostara.“
Mate Granić: „Imam prijedlog – najvažnija stvar što će reći španjolski bataljon, apsolutno najmjerodavniji. Prema tome, moj prijedlog je odmah, danas netko tko je najpovjerljiviji da ode tko ima vezu, odmah. Njihova izjava je najvažnija. Imati tu informaciju, imati sve, jer ako oni kažu dobru informaciju onda je izuzetno, jer se inače to na CNN…“

Franjo Tuđman: „Inače, među nama rušenje u vojnom pogledu, kome ide više u korist?“

Mate Boban: „Nama.“

Jukić: „Ja sam tu mišljenja da idemo za obrušavanje, dakle mi ćemo reći rušenje ili obrušavanje mosta, pošto ga je kiša načela i ostalo, optužiti ratna zbivanja i kompletno uništavanje svih dobara u Bosni i Hercegovini, dakle da su izazivači, produživači rata ti koji ne mogu, ne može se prići jednostavno objektima da se stoga uništava i sabornica u Mostaru itd.“

Most je svakako povezivao, a cilj je bio dijeliti.

TRANSKRIPT

Izvod iz Zapisnika sa razgovora Predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana sa predstavnicima Herceg Bosne, 19. decembar 1993. godine

Franjo Tuđman: „Što je vaše gledište u pogledu Mostara? Naše je gledište da bude Mostar hrvatsko,ali u cjelini, ako bi se postavilo pitanje ili pod međunarodnom upravom ili podjela…“

Mate Boban: „Ja ću vam reći argumentirano svoje razmišljanje, prvi puta ga iznosim – u Mostaru je bilo prije rata 45 tisuća Muslimana, po bilo kakvim mirovnim i pod međunarodnomkontrolom i ti Muslimani imaju se pravo vratiti u Mostar. Oni su uglavnom bili naseljeni na hrvatskom dijelu Mostara, na desnoj obali. Kada bi granicau podjeli bila vrh Veleža onda bi se isplatilo primiti tih 45 tisuća Muslimana u Mostaru jer imamo vrh Veleža, istočno, preko Neretve, međutim, granica ide 250 do 300 metara od Neretve, znači linije prema jugu Mostara. Znači, onaj dio Mostara preko Neretve za 45 tisuća Muslimana ja ga nikada ne biprimio. Prema tome, da Neretva bude granica. Na to se može pristati.

Washingtonskim sporazumom u martu 1994. godine dogovoreno je primirje između HVO-a i Armije Republike BiH te stvorena Federacija. Ipak, svjedoče stenogrami, Tuđman je nastavio insistirati na daljnjem, ali nešto tišem djelovanju Herceg-Bosne.

TRANSKRIPT

Izvod iz Zapisnika sa razgovora Predsjednika Republike Hrvatske,dr. Franje Tuðmana sa izaslanstvom Hrvatske Republike Herceg-Bosne i hrvatskim vodstvom bošnjačko-hrvatske federacije

24. august 1995. godine

Jadranko Prlić: „Kada je riječ o Herceg Bosni, predsjednik je Predsjedničkog vijeća rekao, to je sustav koji funkcionira i o njemu se malo zna i u Hrvatskoj. O tome ću posebno reći i mislim da je prije tri godine počelo ustrojavanje te centralne vlasti u Herceg-Bosni, da smo mi i vlast i vlada i državni organi koji faktički čitavo vrijeme funkcioniraju što je jedinstven slučaj bez svojih sredstava informiranja i bez svoje televizije. Faktički nas na televiziji, ni Hrvatskoj televiziji, to ću sasvim otvoreno reći, nema nas – Herceg Bosna kao riječ do sinoć, kada je ovo priopćenje bilo, nije spomenuta, ima tri mjeseca, a kamoli neka informacija koja bi govorila iočemu dole što je iole sufisticirano. Dakle, vijest smo otprilike i kad se ratuje i kada se gine, a kada ustrojavamo državu, kada ustrojavamo taj sustav onda nas u tim informacijama nema. Mi smo dogovorili ovdje formiranje televizije Herceg-Bosne s vama gospodinepredsjedniče, mi smo kroz proračun Herceg Bosne osigurali tri milijuna maraka,nismo dobili ni marku pored svih obećanja odavde, tako da smo sada na pola puta. Bez televizije, bez medija ne možemo ostvariti svoje političke ciljeve, barem to nama treba, to je aksiom, nema se što obrazlagati.”

Hrvatska Republika Herceg-Bosna ukinuta je u augustu 1996. godine.

Čelnici  Jadranko Prlić, predsjednik HVO-a i predsjednik Vlade Herceg Bosne, bivši ministar obrane Bruno Stojić, bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić i načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić čekaju pravosnažnu presudu.

Prvostepeno su osuđeni na ukupno 111 godina zatvora.

Transkripti, objavljeni u Danima, Feral Tribuneu, knjigama „Stenogrami o podjeli Bosne“, bili su, kako je rekao tužilac Kenneth Scott, zlata vrijedni dokazi, posebno u dokazivanju postojanja udruženog zločinačkog poduhvata.