Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović obratila se nakon što je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju potvrdio presudu od 111 godina šestorici čelnika tzv. Herceg-Bosne. Njeno obraćanje prenosimo u cijelosti.

Drage Hrvatice i Hrvati i sve hrvatske državljanke i državljani,

Na samom početku ovog obraćanja želim izraziti sućut obitelji generala Slobodana Praljka, čovjeka koji je radije dao život, nego živio kao osuđenik za djela za koja je čvrsto vjerovao da ih nije počinio.

Njegov čin duboko je pogodio u srce hrvatski narod, a Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju ostavio uteg vječite dvojbe o ostvarenju njegove zadaće.

Kao predsjednica Republike Hrvatske jasno i nedvosmisleno želim poručiti kako se jučer u Haagu nije izricala presuda Republici Hrvatskoj, niti hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini. Hrvatska nije bila agresor, već je najviše učinila za opstanak cjelovite Bosne i Hercegovine kao države, a hrvatski narod prvi se odupro velikosrpskoj agresiji, braneći svoju opstojnost i opstojnost Bosne i Hercegovine kao njegove države. Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu napala je Miloševićeva Srbija i JNA i to su notorne činjenice. Hrvatska nije napala nikoga.

Isto žalbeno vijeće koje je donijelo jučerašnju presudu kazalo je 2016. da tri hrvatska dužnosnika nisu bila optužena, da raspravno vijeće nije donijelo zaključke o njihovom sudjelovanju u udruženom zločinačkom poduhvatu i da ih nije proglasilo krivim za bilo koji zločin.

Mi Hrvati moramo imati snage priznati da su neki naši sunarodnjaci u Bosni i Hercegovini počinili zločine i oni za njih trebaju odgovarati. Nepravedno je što na isti način nisu kažnjeni bošnjački i srpski zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

No, bez obzira na to, svi u Bosni i Hercegovini, a posebno Hrvati i Bošnjaci u Federaciji moraju se izdići iznad toga za dobro obaju naroda. Pozivam bošnjačke čelnike da učine sve kako se ova presuda ne bi zloupotrebljavala, nego da ona bude završetak jednog i početak drugog razdoblja.

Kao hrvatska predsjednica učinit ću sve da ova presuda ne pogorša hrvatsko-bošnjačke odnose i u najskorije vrijeme službeno ću posjetiti BiH.

Republika Hrvatska podržala je od samog početka osnivanje Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, imajući u vidu njegovu očekivanu ulogu u osiguravanju pravde za žrtve svih počinjenih ratnih zločina na području država nastalih raspadom bivše Jugoslavije.

Haaški sud osnovan je sa svrhom primjene postojećeg međunarodnog humanitarnog i kaznenog prava, no on nije bio ovlašten stvarati nove doktrine.

Nažalost, ocjenjujući njegovu praksu na samom kraju postojanja, nameće se zaključak kako je Haaški sud propustio ostvariti svoju ulogu donošenja pravde za žrtve zločina. Očito je upao u zamku pogrešnog tumačenja svoje zadaće te se postavio kao politički arbitar, a ne pravosudno tijelo, pri tome pokušavajući uspostaviti umjetnu ravnotežu krivnje. Sve ratne strahote koje su pogodile Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu imale su isto ishodište u zločinačkom režimu Slobodana Miloševića. Haaški sud nije ispunio svoju temeljnu svrhu, jer ta povijesna činjenica nije prepoznata ili je svjesno zanemarena.

Nažalost, nalogodavci nisu procesuirani i kažnjeni, te zločini nisu povezani niti sa svojim ideolozima niti vrhom tadašnje tzv. Jugoslavenske narodne armije koja se stavila u službu ostvarenja projekta Velike Srbije.

Hrvatska je, uz Sjedinjene Američke Države, najviše učinila da Bosna i Hercegovina opstane kao suverena država. Hrvatska, na čelu s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom u potpunosti je podržala referendum o samostalnosti, te je među prvima priznala samostalnost BiH. Za vrijeme rata, Hrvatska je primila nekoliko stotina tisuća izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, a deset tisuća ranjenika iz Bosne i Hercegovine liječeno je u Republici Hrvatskoj. Najveći dio humanitarne, ali i vojne pomoći, u Bosnu i Hercegovinu stigao je upravo preko Republike Hrvatske.

Hrvatska je imala presudnu ulogu u slamanju velikosrpske agresije, te je oslobodila velike dijelove BiH. Spriječila je ponavljanje srebreničkog genocida u Bihaću i to na poziv u pomoć Alije Izetbegovića, na temelju Washingtonskog sporazuma i Splitske deklaracije. Hrvatska vojska uz potporu HVO-a i Armije BiH suočila je Slobodana Miloševića s neminovnim potpunim vojnim porazom te ga prisilila da sjedne za pregovarački stol i time okončala rat u BiH.

To je sve činjeno u partnerskim odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Republika Hrvatska i dalje će predano zagovarati europski put Bosne i Hercegovine i svih drugih država svog jugoistočnog susjedstva kao jedini jamac trajne stabilnosti i napretka.

Ovakvim završetkom mandata Haaškog suda, na svima je nama odgovornost iznaći snagu za pomirbu među svim narodima na ovim prostorima.

I na ovom mjestu želim izraziti poštovanje žrtvama zločina počinjenih na svim stranama, a posebno sućut obiteljima ubijenih i nestalih. Svi oni zaslužuju pravdu, neki su je dobili u Haagu, a neki ne. Sa zločinima se valja suočiti, u ime budućnosti, pa i s vlastitima. Hrvatska je to učinila i čini, a to traži i od drugih.

Hrvatice i Hrvati u Bosni i Hercegovini: ostanite mirni i dostojanstveni, ne bojte se, uz vas smo. Sada nam je više nego ikada potrebno zajedništvo. Hrvatski narod uvijek se znao nositi s teškim izazovima, a sigurna sam kako će i s ovim.

Međutim, kada je riječ o ovako bitnim državnim pitanjima, trebamo biti oprezni u izjavama, jer danas vidimo koliko su nas koštali neodgovorni postupci i izjave nekih bivših hrvatskih dužnosnika.

Nitko drugi pa ni Haaški tribunal neće pisati našu povijest! Borit ćemo se svim pravnim i političkim sredstvima za istinu i pravdu. O tome ću sljedećeg tjedna govoriti u sjedištu Ujedinjenih naroda kao osnivaču Suda.

I naposljetku, želim da rat i svu nesreću koju je na ovim prostorima prouzročila velikosrpska agresija ostavimo polako iza sebe, odajući počast svim žrtvama, osuđujući sve zločine, ali gledajući prije svega i iznad svega u budućnost, kazala je