Lagumdžija: Da li bih volio sresti osobu koja me ranila

Vijesti 01. dec 201721:23 > 21:26
N1

Haški sud donio je i posljednju presudu u historiji svog sudovanja. Lideri tzv. Herceg-Bosne pravomoćno su osuđeni na 111 godina zatvora za ratne zločine nad Bošnjacima u BiH. Potvrđen je UZP u kojem je apostrofiran i vojno-politički vrh Hrvatske na čelu s tadašnjim predsjednikom Franjom Tuđmanom.

Gosti Crvene linije bili su svjedoci vremena, bivši šefovi diplomacija BiH i Hrvatske, ali i tadašnje SR Jugoslavije. U Sarajevu: Zlatko Lagumdžija, u zagrebačkom studiju Miomir Žužul, dok je u Beogradu gost bio Vladislav Jovanović.

N1: Bili ste blizak saradnik Franje Tuđmana i svjedok u Haagu. Vaš komentar na presudu?

Žužul: Loš, sramotan završetak organizacije koja nije ispunila svoje zadatke. Presude nisu doprinijele pomirenju i nisu kažnjavani onih koji su zaslužili.

N1: Je li razjašnjena situacija o zločinima vodstva tzv. Herceg-Bosne? Da li je na Haškom sudu predočena prava uloga Hrvatske u ratu u BiH?

Lagumdžija: Haški sud nije savršen kao što to nije ni demokracija. Ali, niti ima boljeg sistema od demokracije niti ima boljeg suda od Haškog. Mislim da su ove presude, prvenstveno ove novembarske, dokazale da je Republika BiH kao država trebala biti podijeljena iz uvezenih projekata. Tamnu mrlju Sud je dobio ovim samoubistvom. Da se to dogodilo na kantonalnom sudu, općinskom, mi bi rekli da to nema nigdje osim kod nas. Potpuno neshvatljivo je da se to dogodilo na Haškom sudu.

Presude su dokazale da nema opravdanja za silovanja, za ubijanje, progone bez obzira o kome se radilo.

Jovanović: Ovaj Sud je bio defektan, nije stvoren voljom država regiona nego voljom Saveta bezbednosti. Pokazalo se kroz rad Suda da je više bio koncipiran kao sud odmazde nego kao sud za pomirenje naroda. Ovako sada imamo produbljenje podele. Sud je bio selektivan, daleko je najveća optužena strana – srpska.

Lagumdžija: Neozbiljno je očekivati da sud radi na principu nakupca da svakom odgovara. Jako je dobro da je Sud, kako je kazao i gospodin Jovanović, uspostavljen odlukom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija i dobro znate da je ta odluka donesena konsenzusom velikih sila.

Žužul: Sud je uzeo ingerencije koje mu nisu dodijeljene od Vijeća sigurnosti, konkretno udruženi zločinački poduhvat. Sud sve više i više prestaje istraživati stvarne zločine i sve više ulazi u politiku. To je najdramatičnije demonstrirano ovom zadnjom odlukom.

N1: 2008. ste kazali da je Tuđman podržavao jedinstvenu BiH. U presudi Prliću i drugima apostrofiran je UZP Hrvatske i cilj uspostavljanja Banovine Hrvatske. Da li je bila takva politika Hrvatske?

Žužul: Samo da istaknem, Sud nije presudi niti je mogao biti optužen pokojni predsjednik Tuđman. Svjedok sam mnogih pregovora i Tuđman se uvijek zalago za jedinstvenu BiH. A sada da ja Vas pitamo – zašto bi bilo pogrešno tražiti treći entitet?

Lagumdžija: Uz puno uvažavanje, potpuno je politički legitimno tražiti da imate treći entitet, ali ono što nije bilo legitimno je da se ovdje radilo o stvaranju etnički čistog prostora radi osiguravanja buduće Hrvatske države na teritoriji BiH. Savršeno je jasno da je to tako bilo. Silom se i zločinom pokušala provesti ideja hrvatske Banovine, Cvjetkovića i Mačeka, kao i dogovor Milošević i Tuđman na podijeli ove zemlje. Dajte već jednom da stavimo tačku na te projekte podijele BiH jer je to u interesima svih zemalja u regionu.

Žužul: Doista sam svjedok i sudionik mnogih pregovora. Pozivam sve da pročitaju presudu Prliću i drugima i da vide je li istina ono što ja govorim ili gospodin Lagumdžija.

Lagumdžija: Da budem pošten, gospodin Žužul imao prednost u odnosu na mene jer je aktivnije učestvovao u pregovorima od mene. Jedan novinar me u ratu pitao šta bih uradi da sretnem osobu koja me je ranila i ja sam mu rekao ne bih volio da sretnem tog čovjeka, on me ne interesuje. Interesuje me da na sudu jednog dana završe ljudi koji su nas doveli u ovo sve zajedno i koji su organizirali da ljudi ubijaju se i koji su organizirali da se jedna zemlja, kao što je BiH, proba ubiti.

Dakle, mene interesuje samo projekti koji su morali imati svoje izvođače i ti izvođači se kažnjavaju, a prije svega se projektanti moraju kazniti. I mislim da je presuda veoma jasna u ovom slučaju.