Savez logoraša Republike Srpske tužit će Hrvatsku za naknadu štete za 222 logora i Herceg-Bosnu za 47 logora u kojima su proteklog rata bili zarobljeni, ubijani i mučeni Srbi, izjavio je predsjednik Saveza Branislav Dukić.
Dukić je rekao Srni da je, prema evidenciji Saveza logoraša Republike Srpske, kroz logore u Hrvatskoj i Federaciji BiH u Herceg-Bosni prošlo oko 7.000 srpskih logoraša.
On je naveo da će Savez logoraša Republike Srpske zatražiti od Vlade RS da im republička Advokatska komora da na raspolaganje deset advokata, da bi se formirao advokatski tim koji će zajedno sa srpskim logorašima raditi na pripremi ove tužbe.
Dukić je dodao da će srpski logoraši u saradnji sa Advokatskom komorom Republike Srpske dogovoriti pred kojim sudom će biti podnesena tužba.
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović nakon nedavnog sastanka u Mostaru sa hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem pozvao je sve logoraše, bez obzira u čijem su logoru bili u BiH, da tuže BiH.
“Javno pozivam sve logoraše u BiH, bez obzira u čijem logoru su bili, da tuže BiH jer sve što se događalo u BiH je ugrađeno u BiH koju prepoznajemo kao dejtonsku BiH. To se odnosi na sve logoraše Bošnjake, na sve logoraše Hrvate i na sve logoraše Srbe. BiH treba pronaći način kako pomoći tim ljudima”, istakao je Čović.
Žalbeno vijeće je potvrdilo skoro sve osuđujuće presude koje je Pretresno vijeće izreklo Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću u odnosu na događaje koji su se odigrali od 1992. do 1994. godine u osam opština i pet zatočeničkih centara na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Vijeće je, takođe, potvrdilo kazne koje je izreklo Pretresno vijeće, koje je osudilo Prlića na 25 godina zatvora, Stojića, Praljka i Petkovića na po 20 godina zatvora, Ćorića na 16 godina zatvora, i Pušića na 10 godina zatvora.
Prlić, Stojić, Praljak, Petković, Ćorić, i Pušić ostaju osuđeni za zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona ili običaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija, konkretno za ubistvo, hotimično lišavanje života, progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, deportaciju, protivpravno zatočenje civila, prisilni rad, nečovječna djela, nečovječno postupanje, protivpravno i bezobzirno uništavanje imovine širokih razmjera koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namjenjenim religiji ili obrazovanju, protivpravne napade na civile i protivpravno terorisanje civila.
Osim toga, Prlić, Stojić, Petković i Ćorić ostaju osuđeni za silovanje, nečovječno postupanje (seksualno zlostavljanje), protivpravno i bezobzirno oduzimanje imovine širokih razmjera koje nije opravdano vojnom nuždom, i pljačkanje javne i privatne imovine po osnovu treće kategorije odgovornosti za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu.
Praljak takođe ostaje osuđen za protivpravno i bezobzirno oduzimanje imovine širokih razmjera koje nije opravdano vojnom nuždom i pljačkanje javne i privatne imovine po osnovu treće kategorije odgovornosti za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu. Ćorić dodatno ostaje osuđen za više zločina za koje snosi odgovornost kao nadređeni.
Žalbeno vijeće je takođe potvrdilo zaključak Pretresnog vijeća da su od polovine januara 1993. optuženi bili učesnici udruženog zločinačkog poduhvata, sa izuzetkom Pušića, koji mu se pridružio u aprilu 1993. Žalbeno vijeće je, takođe, potvrdilo kako je zaključak Pretresnog vijeća da je cilj tog udruženog zločinačkog poduhvata bio stvaranje hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini koji bi omogućio ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva.