Poglavar rimokatoličke crkve papa Franjo 6. juna dolazi u Sarajevo. Ta informacija obradovala je sve ljude u BiH i regiji, ne samo katolike.

Papa sa ljudskim profilom, vjerovatno je najvjerodostojni opis vrhovnog poglavara rimokatoličke crkve. Za razliku od svojih prethodnika koji su bježali u dogmatiku i moralne propise, papa Franjo ide u posjetu ljudima, obilazi svjetska žariša, zbližava različite kulture, religije i poimanja svijeta.

Zbog svega navedenog, fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji nije iznenađen inofrmacijom da je papa odlučio doći u BiH.

“Bosna je susretište katoličanstva i pravoslavlja i susretište kršćanstva I islama. Danas se prema mom sudu dešava lom. Imamo tradiciju imperijalizma i osvajanja, pravimo što veću džamiju ili toranj, imamo želju  da smo jači i bolji od drugih i papa dolazi da napravi komunikaciju i kontakte da ljudi izađu iz paradigme moći te uđu u pradigmu susreta radosti i prihvatanja različitosti“, kazao je fra Marković.

O papinoj želji da se crkva bavi prije svega čovjekom svjedoči i imenovanje određenog broja franjevaca za biskupe, što se do sada vrlo rijetko dešavalo.

“Ovaj  papa po svojoj vokaciji je redovnik, isusovac i normalno je da smo mu bliži. On je sličan nama franjevcima jer zna šta je potreba ljudi”, dodao je fra Marković.

Isusovci u BiH su oduvijek bili angažirani u školstvu i prosvjetiteljstvu. U samoj župi koja okuplja 500 vjernika rade tri svećnika i župnik.

“Bilo je travničko smjemenište, gimnazija, a nakon toga i Bogoslavija u Sarajevu koja je postojala do Drugog svjetskog rata. Nakon toga Biskupija je preuzela Bogosloviju, a mi smo tražili da nam daju ovu župu”, kazao je pater Luka Lučić, pastoralni pomoćnik.

Objava o Papinom dolasku sa posebnom radosću dočekana je upravo u redu Isusovaca, no ni za patera Damira Kočiš njegov dolazak nije iznenađenje.

“Budući da on dolazi iz Argentine, živio je na rubu svijeta i on uvijek na rubove dolazi. Ne čudi me što dolazi ovdje jer zna šta znači čovjek u potrebi”, rekao je.

Papine poruke su unverzalne i bezkompromisne. Tek dvije izdvajmo: Više volim Crkvu koja je u modricama, ranjena i prljava zato što je bila na ulicama od Crkve koja se zatvorila u sebe samu. Mora se podići proročki glas, i to protiv lažnog pomirenja, ušutkivanja siromašnih dok drugi odbijaju odreći se svojih privilegija.

Više u prilogu Tine Jelin-Dizdar.