Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović u intervjuu za srbijanski list Danas govorio je o posljednjim dešavanjima na relaciji Sarajevo - Beograd, presudama Haškog tribunala u slučajevima Ratko Mladić i Prlić i drugi, te o drugim stvarima.
Vaša izjava da biste vojno reagovali na pokušaj otcjepljenja RS izazvala je veliku uzbuđenost u regionu. I dok jedni u tome ne vide ništa sporno, drugi se pitaju kako je moguće zadržati RS ako tamošnji građani ne žele da žive u BiH. Da li je razlog te težnje samo politika Dodika?
“Rekao sam da sam spreman svim sredstvima braniti teritorijalni integritet i suverenitet BiH. To je moje pravo i moja ustavna i zakonska obaveza. Svi treba da se pomire s tim da neće biti otcjepljenja bilo kojeg dijela BiH i da će Srebrenica, Tomašica, sva ona silna mjesta pokolja nad nevinim žrtvama udruženih zločinačkih poduhvata koje su predvodili Milošević, Karadžić i Mladić ostati zauvijek teritorij BiH. A što se tiče želja i težnji, ‘snova’ kako to kaže Dodik, one se neće ugasiti u dobrom dijelu srpskog korpusa, ali će biti prevladane kroz proces sazrijevanja i prihvatanja realnosti. Ne može se srušiti Dejtonski mirovni sporazum a da se ne sruši mir, nijedan narod u BiH nema pravo uzeti sebi teritorij koji pripada svima, ali može se ići dalje u ekonomski nazadak i izolaciju, u siromaštvo koje će djelovati otrežnjujuće. Socioekonomsko stanje u entitetu RS je bitno lošije od onog u Federaciji, istovremeno je zaduženost mnogo veća”, kazao je Izetbegović za Danas.
Može li se napraviti paralela između Vaših pozicija i onih koje imaju vlasti na Kosovu – u smislu održanja teritorijalnog integriteta države – oni pokušavajući da zadrže sever Kosova, kao što Vi pokušavate da se suprotstavite nezavisnosti RS? Vidimo da čak i neke diplomate pominju mogućnost prekrajanja granica kao rešenje i zadovoljenje Srbije.
“Ne znam hoće li i mogu li se Srbija i Kosovo dogovoriti o takvoj promjeni granica. Što se tiče entiteta RS, on se ne može upoređivati sa Kosovom. Nije nad Srbima u BiH izvršena agresija, nisu oni bili izloženi genocidu, dapače, njihove komšije Hrvati i Bošnjaci su nasilno i zločinima uklonjeni sa dijelova teritorije BiH kako bi se kreirala etnički čista srpska teritorija. Čak su i Srbi Sarajeva bili žrtve nasilnog etničkog čišćenja od strane vlastite vojske. Nema pravnih, historijskih i moralnih preduslova za otcjepljenje entiteta RS. Preostaje da se eventualno nasiljem i vojno pokuša dovršiti ono što nije uspjelo Karadžiću i Mladiću. Ne bih nikome preporučio da se u takvu nepravdu i avanturu zaista i upusti. Uostalom, sudbina i kraj Karadžića i Mladića se odvija pred našim očima”.
Tragična je situacija u kojoj, nakon presude Mladiću, umjesto katarzičnog odnosa Srbije, čujemo predstavnike žrtava genocida kako tumače presudu u smislu da ona nije uperena protiv srpskog naroda. Imate li razumevanja za one obične ljude koji negiraju odgovornost svojih predstavnika?
“Komentarišući presude Mladiću i herceg-bosanskoj šestorci ja sam srpskom i hrvatskom narodu poslao poruke pomirenja, pokušao pomoći da se hipoteka zločina skine sa vrata cijelog naroda, da se locira na pojedince bez obzira koliko ih je bilo i kakve su pozicije zauzimali. Odgovor srpskih i hrvatskih političara, naročito u BiH, bio je loš, sebičan. Upravo su oni svojim izjavama vlastitim narodima tovarili na leđa teški teret kolektivne odgovornosti. Ja to ne razumijem. Sramotno je da žrtve skoro nisu ni pominjane u njihovim reakcijama. Sućut se ima samo za svoje “heroje” koji su krivi za strahovite patnje nevinih ljudi. Ne razumijem takav stepen bezosjećajnosti političara koji imaju informaciju i znanje o događajima. Običan narod i njegovu neinformisanost možda i mogu razumjeti, jer im sliku stvarnosti kreiraju političari i mediji koji ih ubjeđuju da je Mladić hrabri general koji se u njihovo ime borio protiv neprijatelja. Činjenica je, međutim, da je Ratko Mladić ratni zločinac presuđen za sve moguće zločine koje tretira međunarodno pravo. Odgovornost za negiranje genocida je prije svega na političkim, intelektualnim i vjerskim elitama, koje kreiraju mišljenje vlastitog naroda”.
Često se mogu čuti ocjene da su sve političke elite na našim prostorima duboko korumpirane i da su njihove izjave usmerene ka održavanju nestabilnosti zarad finansijskog političkog i ekonomskog profitiranja. Kako odgovarate na takve osude i kako se osjećate kada Vas stave u taj koš?
“Navikao sam na uvrede i nepravde. Prije petnaestak godina su me optuživali da posjedujem enormno bogatstvo. U to vrijeme sam bio bukvalno bez imovine, imao sam samo pravo na korištenje stana i neki stari Nissan. Pa sam u tom smislu dao izjavu za javnost, napisavši da sva moja imovina vrijedi desetak hiljada maraka. Niko mi tada nije vjerovao. Danas mi vjeruju. Slična stvar je i u odnosu prema zločinu, zločincima, prema narodima, povjerenju. Trudim se da razumijem druge, da nađem sagovornike, zato sam i došao u Beograd oblijepljen slikama Ratka Mladića, sa kioscima punim naslovnica koje me vrijeđaju. Ovakav odnos me mogao politički koštati. Ali nije, i zato sam ponosan na svoj narod. I još nešto na kraju – dugo sam u politici, trajem, pamtim sve balkanske turbulencije, lično sam poznavao skoro sve glavne aktere. I one moćne, nasilne, samouvjerene. I svima koji su pravili probleme sam vidio leđa”.
