Bosansko Grahovo jedina je općina u Livanjskom kantonu bez srednje škole i jedina koja ima u funkciji samo jednu osnovnu školu. U nekoliko navrata obnavljana je i škola u Crnom Lugu, međutim zbog nedovoljnog broja učenika, ova škola već 15 godina zjapi prazna i čeka prve učenike.

Svetozar Trkulja mještanin Crnog Luga, prisjeća se prijeratnog vremena kada je ovu Osnovnu školu pohađalo do 500 učenika. Danas je škola prazna. Svega je dvoje ili troje osnovaca s ovog područja, priča nam Svetozar koji se školuju u svom mjestu.

“Pa ovdje je bila milina proći, bilo puno djece, puno svijeta, ali nije samo to, selo je prazno, ostali su samo oni koji su došli da umru tu”, tvrdi Trkulja.

Škola koja nikad nije dobila ni ime – danas je obnovljena, ali prazna. 2002. godine obnovila ju je međunarodna organizacija, tako je po drugi put u kratkom roku sanirana i dovedena u optimalno stanje, iako se znalo da u tu školu teško da može biti upisan i jedan učenik.

“Mislim da je norveška Vlada insistirala da se obnovi i prvi put, a nakon miniranja novoobnovljene zgrade, onda je insistirala da se obnovi i drugi put, međutim ni u to vrijeme nije bio dovoljan broj đaka da bi se škola mogla staviti u funkciju, odnosno da bi ona mogla raditi nekim osrednjim kapcitetom za tu školu”, kaže Miroslav Bilčar, pomoćnik načelnika Bosanskog Grahova.

Međutim, Općina od skromnog budžeta odvaja sredstva za prevoz učenika do škole u Bosanskom Grahovu.

“Opština Bosansko Grahovo za sve učenike, i Osnovne i Srednje škole organizuje prevoz i vrši se do Bosanskog Grahova, a onda iz Bosanskog Grahova do Drvara u kojem postoji najbliža Srednja škola koju pohađaju djeca s područja Bosanskog grahova”, dodajeBilčar.

Ognjišta se, kažu mještani, masovno gase, jer mladi sebe u napola mrtvim varošicama jednostavno ne vide. Crni Lug i okolna mjesta Bosanskog Grahova danas su potpuno pusta, uglavnom ih čine ruševine i napuštena sablasna imanja. Mještani kažu nemaju skoro ništa što život čini sadržajnijim, lijepim i ugodnim.

“Sve je staro, što se kaže, došlo da pomre. Evo u 20 dana 5 sahrana smo imali, omladine nema, posla nema, nema djece, nema ništa, gasi se život ovdje”, žali se Ruža Ćorić, mještanka.

Zaključana i zaboravljena, čekajući nove učenike ova škola propada. Njena jedina svrha jeste ta što povremeno služi kao biračko mjesto za vrijeme izbora. A s obzirom da povratak u okolna sela nikad nije zaživio, mještani, nemaju nadu da bi se jednog dana moglo oglasiti školsko zvono za početak nastave.