Holandsko-palestinski analitičar za Bliski istok sa adresom u Ammanu, Mouin Rabbani, bio je gost intervjua N1 na 1. Rabbani, inače angažovan pri Institutu za palestinske studije, ekspert je za palestinsko-izraelski sukob i palestinska pitanja uopšte.
Kako će odluka američkog predsjednika Trumpa utjecati na situaciju na Bliskom istoku, da li bi mogli posredovati još neki međunarodni akteri, šta će biti posljedica veta koje su SAD uložile na nacrt Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, koji praktično predviđa poništavanje Trumpovog poteza, te šta je konačno rješenje palestinsko-izraelskog sukoba, pitanja su i teme u kojima je Rabbani govorio u intervju za N1.
N1: Podjela Jeruzalema je oduvijek bilo jedno od ključnih pitanja koje dijeli Palestince i Izraelce. Kakav će utjecaj imati nedavna odluka američkog predsjednika kada je u pitanju dugotrajni konflikt i u kojoj mjeri će ona biti prepreka mirovnim pregovorima?
Rabbani: Važno je shvatiti da ovo nije samo sukob Izraelaca i Palestinaca, već sukob cijele međunarodne zajednice i Izraela. Nedavno je to postao sukob međunarodne zajednice i Palestinaca sa jedne, a Izraela i SAD-a sa druge. Sve to seže još prije 1967, sve do 1947. i Rezolucije UN-a o podjeli Palestine, koji je usvojila Generalna skupština. Ona je jasno navela da cijeli Jeruzalem, zbog svoje prirode kao svetoga grada, treba biti međunarodna zona, u kojoj niti jedna država ne bi trebalo da ima vlast i koja bi trebalo da ima međunarodnu administraciju. Godine 1948/1949. je Izrael okupirao Zapadni Jeruzalem i do ovoga trenutka, niti jedna zemlja nije priznala vlast Izraela. Godine 1967. imali ste dodatni problem kada je Izrael okupirao i anektirao Istočni Jeruzalem, što je međunarodna zajednica osudila, kao što su to osudile i brojne rezolucije Vijeća sigurnosti. Sada imate SAD koje pokušavaju da unaprijed odrede ishod izraelsko-palestinskih pregovora kada je u pitanju Jeruzalem, priznavajući izraelski suverenitet u Jeruzalemu, a time implicitno priznavajući suverenitet Izraela i u Istočnom i u Zapadnom Jeruzalemu. Pri tome ne navode u kojoj mjeri se Jeruzalem priznaje kao glavni grad, niti se priznaju palestinska prava i suverenitet u Istočnom Jeruzalemu.
N1: Zanimljivo je da Donald Trump nije jedini američki predsjednik koji se zalagao za proglašenje Jeruzalema izraelskom prijestolnicom. Od Billa Clintona, Baracka Obame ili Georga Busha, svi su zapravo obećali nešto slično. Trump je jedini to zapravo i uradio. Zbog čega se prethodni američki predsjednici nisu usudili?
Rabbani: To što govorite je tačno i zapravo se može posmatrati još od zakona koji je Kongres donio 1995. godine. (Op. red. – zakon koji je upravo i predvidio premiještanje ambasade iz Tel Aviva u Jeruzalem i priznavanje Jeruzalema kao izraelske prijestolnice.) Taj zakon je priznao suverenitet Izraela u cijelom Jeruzalemu, te je obavezao SAD da premjeste ambasadu u Izraelu iz Tel Aviva u Jeruzalem. Taj je zakon imao većinsku podršku i upravo zbog te rezolucije su predsjednički kandidati, sa izuzetkom jednog ili dva, zagovarali implementaciju te rezolucije. No, čim bi započeli mandat, tu političku korektnost ostavljali su po strani. ipak su to obećanje ostavljali po strani kada bi započeli mandat. Trump je naravno odlučio otići dalje. Moramo prepoznati da imamo posla sa hirovitom osobom, koji predsjedava ekstremnom administracijom, ako pogledate neke ljude koje je imenovao, na primjer “mirovni tim”, koji praktično zagovara širenje (Op. red. izraelskih) naselja u Jeruzalemu i na Zapadnoj obali. Oni su bili zagovornici izraleskog suvereniteta u Jeruzalemu. Potom imate Nikki Haley u UN-u, koja se ponaša više kao izraelska, nego američka zastupnica. U tom smislu, upravu ste. Bilo bi krivo pripisati apsolutnu odgovornost Trumpu. On je na neki način simptom jedne dublje “dvostranačke” bolesti unutar američkog političkog sistema, kada je u pitanju način na koji se nose sa izraelsko-palestinskim sukobom.
Kompletan intervju sa Mouinom Rabbanijem možete pogledati uskoro u programu N1.
