Migrantska kriza sve je manje u fokusu javnosti, ali ona ne jenjava. Sve veći broj migranata dolazi u BiH, kako bi preko naše države, stigli do tla EU.

Svoju priču s nama su podijelili migranti kojima je imam u jednoj sarajevskoj džamiji pružio utočište, uz pomoć dobrih ljudi.

31-ogodišnji Nizam Khediri iz Tunisa je otišao prije dvije godine. U njegovoj zemlji revolucija je, kaže, ostavila nestabilnost, lošu političku situaciju i beznađe za ljude koji žele kvalitetan život.

Govori osam jezika, s univerzitetskom diplomom i nešto novca krenuo je na put u nepoznato. Iz Turske u Grčku, iz Grčke u Albaniju, sve do BiH.

“Rizikujete život. Iz Turske u Grčku smo prešli čamcem, sa 68 ljudi. Većinom su to djeca, male bebe, žene, starci. Prešli smo iz Izmira u Kijos, to je relativno mala udaljenost, ali je to rizik gotovo 1000% da poginemo, da umremo svi”.

Nizam je u Grčkoj proveo 14 mjeseci, u izbjegličkom kampu. U BiH su došli prije sedam dana. Vlasti su ih registrovale, kaže i poslale u centar u Trnovo. No, ni to nije bilo mjesto gdje bi mogli ostati.

“Prije dvije noći otišao sam u kamp s prijateljima, oko 9-10 sati uveče. No, oni su nas izbacili, a kamp je oko 35-40 kilometara od Sarajeva. I hodali smo cijelu noć. Mislio sam da ću umrijeti u snijegu. Ja nisam navikao na ovakvo vrijeme, bilo je užasno. Ne mogu vam opisati.”

Utočište im je pružio Muhamed Velić, imam u džamiji u sarajevskom naselju Breka. Institucije su zakazale, kaže Velić, ali dobri ljudi nisu. Dali su im odjeću, hranu i mjesto za spavanje.

“Ljudi su spremni da pomognu i hoće pomoći. I ljudi kad vide tu nesreću, vide sebe zapravo. Tako vjernici treba da reaguju, to je jedan od imperativa, da svi trebamo željeti drugim ljudima onakav tretman kakav želimo sebi”, naveo je Velić.

Dvije noći proveli su u džamiji. Vjerski objekat nije uslovan za duži smještaj. Uz pomoć imama Velića, prihvatilo ih je udruženje “Tempo” iz Vogošće.

“U ovim hladnim danima, kada je teško, mi smo odlučili da ove naše sobe kapaciteta 10 spavaćih mjesta ustupimo našim gostima, znajući da smo i mi u jednom periodu bili u sličnoj situaciji, kada je bilo masovno iseljavanje iz BiH i sigurno im je značilo tada ono što mi ovim našim gostima danas pružamo”, kazao je Hasan Karišić iz Omladinskog udruženja Tempo.

Udruženje im, kaže Karišik, može dati smještaj na najduže 20-ak dana. Šta dalje, ne znaju. Ali Nizam s početka priče, priželjkuje da ode u Belgiju ili Luksemburg.