Predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić kazao je danas na Forumu za tranzicijsku pravdu u post-jugoslovenskim zemljama da ''proces tranzicijske pravde u BiH nažalost nije okončan ni 22 godine nakon rata''.
On je prisutnima učesnicima ovog događaja poželio dobrodošlicu u Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, a zatim je rekao da će trebati još dosta vremena za izgradnju društva u kojem će svi građani imati jednako pravo na pravdu.
”Iako je proteklih godina i vladin i nevladin sektor, uz značajnu pomoć međunarodne zajednice, uložio dosta napora da se riješe brojni slučajevi drastičnog kršenja ljudskih prava u ratnom i poratnom periodu, činjenica je da ne možemo biti zadovoljni ostvarenim rezultatima. Mislim, prije svega, na prvi mehanizam tranzicijske pravde, odnosno, istraživanje i krivično procesuiranje ratnih zločina. Vijeće ministara BiH je krajem 2008. odobrilo Državnu strategiju za rad na predmetima ratnih zločina, s ciljem da se najsloženiji krivični predmeti procesuiraju u roku od sedam, a preostali za petnaest godina. Od tada je prošlo devet godina, a prema procjenama Haškog tribunala pred pravosuđem BiH je još preko hiljadu neprocesuiranih predmeta ratnih zločina, dok neka istraživanja navode da je oko pet hiljada osumnjičenih za ratne zločine i dalje na slobodi”, rekao je Zvizdić.
Govorio je, potom, o pojavi da osumnjičeni za ratne zločine ”utočište” pronalaze u susjednim zemljama.
‘‘U međuvremenu su zatražene izmjene i dopune Državne strategije, prolongirani su ranije utvrđeni rokovi za procesuiranje najkompleksnijih predmeta ratnih zločina, što je kod žrtava produbilo nepovjerenje u rad domaćih pravosudnih institucija. Nedopustivo je da oni koji su u ratu bili žrtve zločina, koji su ostali bez članova svoje porodice, ili su protjerani iz svojih domova, dvije decenije čekaju pravdu i stoga je njihovo nezadovoljstvo sasvim opravdano i razumljivo. Dodatni je problem što su mnogi osumnjičeni, optuženi, pa i presuđeni ratni zločinci spas pronašli u susjednim državama Srbiji i Hrvatskoj, gdje su i pored urgencija bh. pravosuđa pošteđeni krivičnog progona. Vijeće ministara BiH ne može utjecati na rad Tužilaštva i Suda BiH, naša je obaveza da osiguramo institucionalne kapacitete i financijska sredstva, koja su proteklih godina stalno povećavana. U prošlogodišnjem budžetu BiH za rad Državnog suda je izdvojeno 17, 2 miliona KM, za Tužilaštvo 13,1 milion KM i, unatoč političkim opstrukcijama, uvijek smo ispunjavali zahtjeve pravosudnih institucija BiH za dodatnim financijskim sredstvima”, poručio je predsjedavajući Zvizdić.
Naglasio je da od pravosudnih institucija ”imamo pravo tražiti da se ozbiljnije posvete procesuiranju ratnih zločina, ne zato što je to jedan od zadataka koji je pred BiH postavljen u procesu integracije u Evropsku uniju, nego zato što to dugujemo žrtvama, ali i cijelom bh. društvu.”
”U tom smislu je Vijeće ministara BiH otvoreno za svaku saradnju s organizacijama civilnog društva, cijenimo njihov ogroman angažman u istraživanju i dokumentiranju ratnih zločina i otkrivanju pune istine o bliskoj prošlosti bez koje nema zdrave budućnosti. Ipak, pred svima nama je još puno posla, jer ne smijemo prestati tražiti one koji se još uvijek vode kao nestali, moraju se osigurati sredstva za povratak svakog prognanika, pronaći način da se povratnicima omogući život dostojan čovjeka i zadovolji minimum ljudskih prava, kao što je pravo na rad i obrazovanje na maternjem jeziku. Naša stvarnost potvrđuje da se praksa tranzicijske pravde u BiH svakodnevno suočava sa novim poteškoćama i izazovima, ponajviše iz razloga što se nedavna ratna prošlost još uvijek različito interpretira, što nema iskrene volje za suočavanje s istinom i jer još postoje snage koje nisu odustale od ratnih ciljeva”, kazao je on na kraju izlaganja.
Podsjećamo, u Sarajevu je danas počeo 11. Forum za tranzicijsku pravdu u post-jugoslovenskim zemljama, posvećen razmatranju uticaja inicijativa nevladinih organizacija, mirovnih grupa, članova akademske zajednice i umjetnika na uspostavljanju tranzicijske pravde u zemljama, nasljednicama nekadašnje Jugoslavije.
