Uprkos očekivanjima njegovih advokata i porodice, Hanefija Prijić Paraga, bivši komandant Trećeg bataljona 317. slavne brdske brigade Armije BiH iz Gornjeg Vakufa, čiju kaznu je Apelacioni sud u Breši u septembru prošle godine smanjio sa doživotne na 20 godina zatvora, ostaje iza rešetake i neće se ovog proljeća vratiti u Bosnu i Hercegovinu.

Podsjetimo, početkom marta 2017. godine Prijić je osuđen na doživotni zatvor zbog komandne odgovornosti za ubistvo italijanskih humanitaraca u maju 1993. godine na planini Radovan, iako je u BiH odležao kaznu od 13,4 godine zatvora. Prijić je inače jedina osoba, učesnik ratova u bivšoj Jugoslaviji, a vjerovatno i šire, kojem se dva puta sudilo za isto djelo, piše INS.

Pod pretpostavkom da će mu biti uračunato vrijeme provedeno u zatvoru u BiH, kao i ono u pritvoru u Njemačkoj, gdje je uhapšen u oktobru 2015. godine, odnosno boravak u italijanskim zatvorima, a uz primjereno vladanje, procjene advokata su govorile da bi on mogao biti oslobođen za najviše pola godine, to jeste na proljeće 2018. godine.

Međutim, stvar se iskomplcirala. Iako je talijanski tužilac najavio da se neće žaliti na presudu, jer su i u Italiji svjesni da je Prijić već izdržao dugogodišnju kaznu, pod pritiskom javnosti, on je to, ipak, učinio. Uložena je žalbu na drugostepenu presudu i smanjenje doživotne kazne i sada se proces nastavlja.

„Tako da moj otac ostaje u pritvoru sve dok se ne završi i postupak po ovoj žalbi. Ništa ne znam osim da će ročište biti zakazano za šest do osam mjeseci, te se naša agonija nastavlja i u ovoj godini“, kazao je Prijićev sin Haris za INS.

Prijiću je u BiH suđeno kao bivšem ratnom komandantu zbog ubistva italijanskih državljana 29. maja 1993. godine na planini Radovan kod Gornjeg Vakufa, čiji su vojnici presreli humanitarni konvoj, te tom prilikom ubili nedužne italijanske humanitarce Fabija Morena, Serđa Lanu i novinara Guida Puletija. Strijeljanje su preživjeli Kristijan Penokio i Agostino Zanoti. Zanoti je ranije talijanskim medijima kazao kako nije vjerovao da bi se Prijić uskoro mogao naći na slobodi.

Podsjetimo, Prijić je uhapšen sedam i po godina nakon tragičnih događaja, 6. oktobra 2000., a prvostepena presuda mu je izrečena 28. juna 2001. godine.

Osuđen je na 15 godina robije zbog komandne odgovornosti u ovom slučaju. Nakon provedenih 13 godina i četiri mjeseca u KPZ Zenica, pušten je na slobodu 6. juna 2013. godine na osnovu rješenja Komisije za privremeni otpust. Međutim, Italija nikada nije povukla potjernicu.

Zbog toga je 2015. uhapšen u Dortmundnu u Njemačkoj prilikom posjete sestri, te je isporučen Italiji. Nakon hapšenja doživio je moždani udar, a u međuvremenu je u Gornjem Vakufu iznenada umro njegov otac, potresen ponovnim hapšenjem sina. Tokom boravka u italijanskom zatvoru, primao je prijetnje italijanskih kriminalaca.