Štrajk radnika remontnog zavoda Kosmos koji traje već dva mjeseca, protesti njihovih kolega iz RAOP-a, Tesktilne industrije Trebinje, Omara Kneževo... svakodnevica su Republike Srpske.
Ipak, malo je vjerovatno da će se i oni i hiljade drugih radnika i ostalih građana ovog bosanskohercegovačkog entiteta, koji su tokom perioda tranzicije postali samo dio evidencije Zavoda za zapošljavanje, odazvati pozivu Vijeća građana BiH i 7. februara, na godišnjicu početka protesta građana Federacije BiH, izaći na mirnu šetnju i time upozoriti vlast na svoj nezavidan socijalno ekonomski položaj.
Upravo to se desilo i u februaru 2014. godine. Bez obzira na činjenicu da se u RS nije živjelo bolje nego u Federaciji BiH, šetnje podrške radnicima i građanima Tuzle, Sarajeva, Bihaća,koju su organizovali aktivisti nevladinog sektora, na kojima je u Banjoj Luci, Prijedoru i Bijeljini bilo tek nekoliko stotina građana, bile su jedina refleksija građanskog bunta u RS-u.
Dragana Dardić, izvršna direktorica Helsinškog parlamenta građana HCA) Banja Luka koji je bio prošle godine organizator šetnje podrške građanima Tuzle, smatra da jedan od razloga zbog kojih u RS nije bilo građanskih protesta leži u “atmosferi straha koju vlast širi”. Dodaje da se većina građana boji da iskaže javno nezadovoljstvo zbog straha za vlastitu egzistenciju ili egzistenciju članova svoje porodice.
“Drugi razlog leži u činjenici da se ovdje 20 godina širi nacionalistička propaganda koja je ozbiljna kočnica za jasno izražavanje ekonomsko socijalnog nezadovoljstva“, navela je Dardić.
Podsjetila je da su se prošle godine zbog javno iskazivanog nezadovoljstva ponašanjem vlasti i podrške protestima u Federaciji BiH mnogi pojedinci i nevladine organizacije naše na crnoj listi SNSD-a i bili markirani kao remetilački faktor društva.
“To je nanijelo znatnu štetu i radu HCA, ali to nije razlog zbog kojeg se 7. februara nećemo odazvati pozivu Vijeća građana BiH i izaći na mirnu šetnju. Jednostavno, kakva je korist da to uradimo kada na to ne postoji reakcija građana niti većine nevladinih organizacija“, navela je Dardić.
Slobodan Popović, član Glavnog odbora PDP-a ističe da ni prije godinu dana ni danas građani u RS nisu spremni da budu subjekt politike.
“Zato u RS protesta i nije bilo. Kada se tome doda i činjenica da je vlast na čelu s predsjednikom RS Miloradom Dodikom kao odgovor na građanske proteste plasirala priču da su isti usmjereni ka rušenju RS dobili smo izostanak bilo kakve reakcije”, kazao je Popović.
Naglasio je da se stoga u RS danas živi gore nego prije godinu dana. On odgovornost za takvo stanje vidi i u opoziciji RS.
“Pitam stoga opoziciju da li je spremna da stane na čelo protesta zbog lošeg stanja u kojem žive građani RS, a da se pri tom ne boji da će joj vlast nalijepiti etiketu nacionalnih izdajnika. I pitam opoziciju da li razmišlja, da se i ovdje može desiti ono što se desilo u Grčkoj kada su građani umjesto i vlasti i opozicije izabrali treći put glasajući za Sirizu“, podvukao je Popović.
Predsjednik Konfederacije sindikata RS Obrad Belenzada ocijenio je da unatoč brojnim štrajkovima i protestima radnika u RS još uvijek “ne postoji cilj koji bi se trebao ostvariti protestima.”
Prema njegovom mišljenju to se desilo i u Federaciji BiH kada su se radnicima spontano pridružili i građani.
“Mislim da je osnivanje plenuma naprosto razvodnilo priču radničkog nezadovoljstva“, kazao je Belenzada.
A što se tiče vlasti, tvrdi “ona uvijek uspije prevariti radnike”.
“Ili to čini dizanjem nacionalnog naboja ili prevarama i ucjenama radnika u privredi koji su najveća žrtva privatizacije i neodgovornog upravljanja preduzećima koja su uništena iako su mogla poslovati i nakon period tranzicije”, zaključio je predsjednik Konfederacije sindikata RS.
