U Bosni smo prestali biti ljudi, uradili smo drugima ono što su drugi učinili nama u prošlosti i tada smo bili narod žrtva, kazao je tokom gostovanja u Pressingu Čedomir Jovanović, lider Liberalno-demokratske partije Srbije.

Nemate problem da genocid u Srebrenici nazovete pravim imenom. Bili ste u Potočarima, hoćete li ponovo ići?

Ako me budu zvali svakako ću doći. To je moja politička obaveza da skinem sramotu sa moga naroda. Kada sam dolazio u Srebrenicu, od prelaska granice sve do Potočara me je pratila policija RS, jer sam inače pod policijskom zaštitom u Srbiji. Na rastanku su mi ti policajci iz RS pružali ruku, zahvalili mi se za ono što radim i govorili: Ti si čovjek. Zbog toga pravim razliku između onoga što govori narod i onoga što govore pojedine usijane glave. Vidite, moja supruga je porijeklom iz Mostara, često odlazim tamo i u Nevesinje. Moja majka je iz Potkozarja i kada se sretnem sa ljudima koji žive tamo nikada nisam našao oprečne stavove mojima. Želio bih da divne osobine moga naroda dođu ponov do izražaja. Za sad nisam uspio.

Često govorite da je Bosna veliki srpski grijeh?

Jeste. Mi smo u Bosni uradili drugima ono što su drugi učinili nama u prošlosti i tada smo bili narod žrtva. Strašno je što danas u Srbiji odrastaju generacije koje traže smisao u poruci: ‘Nož, žica, Srebrenica’, a ne znaju za jednog Skendera Kulenovića koji je napisao najljepšu pjesmu o srpskoj majci, ili Ivana Gorana Kovačića koji je napisao najljepšu pjesmu o stradanje Srba u Drugom svjetskom ratu. Oni nisu bili Srbi. Moj neuspjeh je što srpskom društvu nisam uspio objasniti zašto je Bosna najveći srpski grijeh.

U Bosni smo prestali biti ljudi. U Srebrenici ono što sam vidio ni po čemu se ne razlikuje od onoga što sam vidio u Jasenovcu ili Aušvicu…nevine ljude, stradale, zlo koje trijumfuje. Razlikuju se, možda, samo po vremenu kada je zločin počinjen. Do Bosne smo bili narod žrtva, od Bosne nismo samo to.