Saša Magazinović, poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH uputio je danas otvoreno pismo predsjedavajućem Predsjedništva BiH, Draganu Čoviću.
Pismo prenosimo u cjelosti:
“Poštovani predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine gosp. Čoviću,
Vjerujem da pratite situaciju u susjednoj i prijateljskoj Republici Hrvatskoj, a u vezi problema sa ratifikacijom Istanbulske konvencije – Konvencije Vijeća Evrope o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Kao što znate, Bosna i Hercegovina je prije 4 godine ratifikovala ovu Konvenciju, a naše institucije su učinile vrlo važne korake u ovoj oblasti, te smatram da smo u duhu dobrosusjedskih i prijateljskih odnosa dužni pružiti stručnu i tehničku pomoć Republici Hrvatskoj kako bi im pomogli da pronađu unutrašnji koncenzus koji će voditi ratifikaciji ove iznimno važne Konvencije.
Kao člana Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Predstavničkog doma PSBiH, te člana Komiteta za jednakopravnost i nediskriminaciju Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope, duboko su me potresle slike protesta gdje su građanke i građani Republike Hrvatske tražili da se ratifikacijom Konvencije učini korak naprijed ka zaštiti djevojčica i žena, na način kako je to učinjeno u Bosni i Hercegovini prije 4 godine. Nevjerovatan je i začuđujući otpor određenih krugova u hrvatskom društvu, ali i nerazumjevanje i strah od provedbe Konvencije. Smatram da mi, koji smo uspješno i bez problema prošli proces ratifikacije trebamo pružiti potporu susjedima da sustignu europske standarde u zaštiti ljudskih prava. Sam podatak da je u proteklih 10 godina preko 300 žena u Hrvatskoj ubijeno usljed obiteljskog nasilja nas obavezuje na to.
Stoga Vas molim da redovnu i čestu komunikaciju Predsjedništva BiH, a posebno Vas osobno sa državnim vrhom Republike Hrvatske iskoristite kako bi razgovarali na ovu temu i konkretno im pomogli. Naša je obaveza da prigrlimo građanke i građane Republike Hrvatske u ovom osjetljivom trenutku za hrvatsko društvo i kroz svoj primjer pokažemo da može bolje. Smatram da bi Vaša poruka Vladi RH, Saboru, ali i Predsjednici da treba da čuju glas ugroženih, ali i glas prosvjednika i krenu se baviti rješavanjem problema građana Hrvatske umjesto što se bave globalnim i problemima u regiji, imala velikog efekta i koristi i za državu i za građane susjedne nam države.
Ideološke i religijske argumente za odbijanje ove Konvencije je izlišno komentarisati. Dovoljno je pogledati samo spisak zemalja koje su već završile ratifikaciju i biće jasno da ta vrsta argumenata ne stoji. Protivljenje zbog „visoke cijene koštanja provedbe Konvencije“ koji se pojavljuju u Hrvatskoj sam čuo i nedavno u Ukrajini gdje sam u timu Vijeća Evrope radio za zagovaranju većeg angažmana države u borbi protiv nasilja u porodici, između ostaloga i ratifikacijom i primjenom Istanbulske konvencije. Vlade Ukrajine i Hrvatske moraju shvatiti da ljudski život nema cijenu. Držim da bi jedna takva poruka uime Predsjedništva BiH i u Vaše osobno ime bila od pomoći.
Predlažem da sa političkim partnerima u vlasti dogovorite paket tehničke i ekspertske podrške Republici Hrvatskoj, te zadužite Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH i Agenciju za ravnopravnost spolova BiH, uvažavajući njihove rezultate rada, da budu nosioci ove aktivnosti. Siguran sam da će Vam institucije Republike Hrvatske, ali i hrvatski narod, biti zahvalni na ovom angažmanu.
Vjerujem da veliku pomoć može pružiti i bosanskohercegovački predstavnik u Saboru RH dr. Božo Ljubić koji je predsjedavao Predstavničkim domom Parlamenta BiH kada je Istanbulska konvencija ratifikovana i zajedno sa nama glasao “za”. Podsjećam Vas da je tada i Dom naroda Parlamenta BiH čiji ste čelnik bili također ratificirao Konvenciju i to jednoglasno.
Na koncu, predsjednica Hrvatske je u nekoliko navrata govorila o potrebi emancipacije Bosne i Hercegovine i nudila pomoć u tom pravcu. Sada kada je potrebna svojevrsna emancipacija dijela hrvatskog društva, ni Vi ni druga dva člana Predsjedništva nemate pravo da ne pomognete da naši susjedi učine iskorak u borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, najveći nakon 1979. godine kada je na snagu stupila Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena”, navodi se u pismu.
