Sve je više mladih u Bosni i Hercegovini koji pokreću vlastite biznise, hobije pretvaraju u posao i jednostavno sebi obezbjeđuju egzistenciju. Danas se, zahvaljujući tako hrabrim mladim ljudima, Srebrenicom, nakon dugog perioda bez slastičarne, ponovo proširio miris kolača.

Srebrenica je grad u kojem hljeb ne možete kupiti u pekari, meso u mesnici, niti novine na trafici – takve prodavnice ovdje ne postoje. Slaba platežna moć uglavnom je najveći razlog zbog kojeg se ovakvi obrti zatvore brže nego što steknu svoje stalne mušterije.

Imati mali obrt poput slastičarne u kojoj će komšijama prodavati domaće kolače bio je san mladog Srebreničanina Hariza Alića, sve dok danas nije pozdravio i svoje prve mušterije.

“Meni je želja da na neki način doprinesem ovoj čaršiji. Ovo je čaršija i da dam svoj doprinos. Da ljudi u Srebrenici pristojno mogu doći i u jednom pristojnom objektu pojesti, popiti nešto sa porodicom, društvom. Da nemaju nikakvog problema”, priča Hariz Alić, vlasnik slastičarne.

S dovoljno hrabrosti, Hariz i njegova supruga Radomirka slastičarnom su odlučili sebi pružiti priliku za zaposlenje. Kažu, od samog početka bilo je teško susretati se sa negativnim komentarima, izbjegavanjem i nedostatkom podrške. No danas su i više nego sigurni da su donijeli ispravnu odluku.

“Pa znate kako, uvijek kada krenete nešto, kada se nalazite u nečemu, ne možete se vratiti nazad. To bi značilo da su vas ti ljudi onda i pobijedili. Mi smo u suštini bili uporni, ja sam nastavila te ljude pozdravljati isto, u jednom trenutku su se oni okrenuli opet, počeli su nas pozdravljati nazad i to je bio moj lični uspjeh”, otkriva Radomirka Alić, vlasnica slastičarne.

Idejom ovo dvoje supružnika najviše su obradovani mladi Srebrenice koji se više, kažu, ne moraju voziti  i preko 10 kilometara do prve otvorene kafe-slastičarne u Bratuncu.

Hariz i Radomirka Alić u braku dugom pet godina, najmanje su, kažu, razmišljali o napuštanju Srebrenice. Umjesto takvih misli, radije su pravili planove kako svojim sugrađanima uljepšati svakodnevnicu i pokazati javnosti da su snovi itekako ostvarivi – ako čvrsto vjerujete u njih.