Profesor Zlatko Lagumdžija, utemeljitelj Fondacije društva zajedničkih vrijednosti, bivši predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i nekadašnji ministar vanjskih poslova BiH, te dugogodišnji lider Socijaldemokratske partije komentarisao je kandidature za člana Predsjedništva BiH. Komentar prenosimo u cijelosti.

Glavni Odbor SDP BiH održan u Bugojnu je pokazao da se znaju uvažavati mišljenja članova koji sa argumentima nastoje uticati da se lakše izađe iz svojevrsne zbrke u javnosti kreirane oko samokandidature lidera DF-a i mogućih kandidata SDP-a za članove Predsjedništva BiH.

Važnost izbora članova Predsjedništva BiH, na žalost, u vremenu koje je pred nama će biti mnogo važnija tema nego što to zaslužuje sama po sebi. Ta tri „mjesta“ se već u javnosti doživljavaju kao mjesto na kojem će se voditi ključne bitke za budućnost naše zemlje.
Šta god gradjanske i srodne stranke i nezavisne liste mislile o sebi i svojim kandidatima, neovisno čak i o njihovim kvalitetima, u široj javnosti se već stvara opasna percepcija da je jedina nepoznanica da li će „treći čovjek“ sa Dodikom i Čovićem biti Radončić ili Zvizdić (ili neko SDA iznenadjenje).

Broj mjesta u skupštinama, gdje će se voditi glavni reformski procesi, će u velikoj mjeri zavisiti od snage, znanja i uvjerljivosti kandidata za tročlanog šefa države.

To je bio ključni razlog zašto sam se uključio u debatu, sa preciznom analizom i prijedlozima konkretnih zaključaka, o tome kako doći do najboljeg rješenja oko kojeg bi se SDP mogao okupiti sa drugim srodnim strankama i nezavisnim listama.

Zbog upita prijatelja, članova, simpatizera, dobronamjernih ljudi i medija, ovdje slijedi glavnina mojih obraćanja i analize koju sam podijelio svim članovima Glavnog Odbora SDP.

Ovo je moj stav.

Člana SDP-a koji djeli uvjerenja i zabrinutost sa značajnim brojem dobronamjernih ljudi različitih političkih opredjeljenja sa kojima sam u poslednje vrijeme razgovarao.

Tri su ključna principa.

Prvo, SDP će imati svog kandidata za Predsjedništvo BiH iz Federacije i pozvati druge programski srodne stranke i nezavisne liste da ga podrže.

Drugo, ukoliko se ide na zajedničkog kandidata, mogu se, po ugledu na slične evropske i američke stranke organizovati „Prethodni izbori“ članova i simpatizera srodnih stanaka i nezavisnih listi kako bi se došlo do zajedničkog kandidata.

Treće, upućuje se poziv i lideru DF-a da lično podrži kandidata SDP-a, kao što je SDP već dva puta njemu uradio, te tako doprinese zajedničkom nastupu protiv vladajućih struktura i zaustavljanju daljeg haosa koji pogoduje jačanju SDA,HDZ, SBB i SNSD.

Obrazloženje se može dati kroz ODGOVORE na TRI KLJUČNA PITANJA .

Zašto moramo radikalno promijeniti svoj odnos prema ključnim kandidatima za naredne izbore? Promjena!

Vladajuća struktura (SDA, HDZ, SBB i SNSD) nikada u posljednje dvije decenije nije bila u lošijem stanju, sa manje podrške u javnosti, a istovremeno sa više poluga vlasti u rukama. Nepovjerenje i nedostatak kredibilne alternative, uz sve veće kreirane strahove i gubitak nade, stvara plodno tlo za ponovni izbor „svojih“ i oni koji se prepoznaju kao jaka snaga i ličnosti koji će nas „zaštititi od njih“. Iz vladajućih struktura stižu poruke tipa „znamo mi da smo zreli za izgubiti, ali sreća po nas da nema ko da nas pobjedi“.

Čak i stvarni, privremeni ili fingirani sukobi u SDA stvaraju percepciju tipa „katastrofa jesu ali nema ih ko pobijediti, pa obrni okreni, naši su“.

Jahorinska deklaracija koju smo podržali je „isparila“ kroz stalno zaklinjanje u zajednički nastup i ujedinjavanje koje je neslavno propalo na lokalnim izborima bez ikakvog nauka pretvorenog u konkretne poteze.

Vjerujući u iskrene namjere, svijest o važnosti objedinjavanja snaga protiv aktuelne vlasti kao i u sposobnost ključnih aktera pozdravljen je Sporazum SDP i DF. Na žalost time je samo potrošeno dragocjeno vrijeme u kojem je davno postalo jasno da projekat zvani „idemo zajedno odvojeno“ neće dobro završiti.

Nakon što nas je lider DF-a u manjoj ili većoj mjeri izdao ili ostavio, u različitim formama 2012., 2014. i 2016., svi smo u ime viših ciljeva, prelazili preko toga, nadajući se da smo svi nešto naučili iz vlastitih pobjeda i poraza, te da 2018. svi doživljavamo kao godinu u kojoj se samo zajedno može uspjeti a odvojeno neslavno propasti.

Nakon što je javno „pocijepao“ Sporazum svojom ličnom kandidaturom, alternativnoj sceni je „zabio nož u leđa“ i napravio novu konfuziju u kojoj se SDP slabo snalazi a vladajuća struktura neskriveno likuje.

Potpuno je nevažno koje su stvarne namjere i kapaciteti lidera DF-a, ali posljedice njegovih odluka su jačanje HDZa koji ovo koristi za „homogenizaciju Hrvata i eliminiranju svake alternative sa konačnim ciljem potpunog preuzimanja Doma Naroda kao alata za dalje ucjene i podjelu teritorija“. Izbor člana Predsjedništva postaje glavni teren za nove tenzije , širenje straha, tjeranje inata i igre na kartu „žrtve“.

Drugim riječima krajnje je vrijeme da SDP pokaže liderstvo i jasno kaže da nema namjeru slijepo slijediti pogubne poteze lidera DFa jer se pokazalo da što se više dobre volje za saradnju pokazuje to se susrećemo sa novim udarcima koji samo pomažu vladajućoj stukturi.
Konačni test korektnosti i spremnosti na zajednički nastup za DF bi mogla biti podrška SDP kandidatu za Predsjedništvo, jer ako nije demagogija i jeftini populizam ono što priča, onda je došlo vrijeme da lider DFa stane iza jednog SDP kandidata (Bošnjaka ili Hrvata) kao što je SDP stajao uz njega dva puta.

U javnosti se stvara dodatna konfuzija jer se kroz medije SDP pretvara u „lovca na greške“ , i to prije svega SDA (kao da to ljudi ne vide i sami) te kao da su HDZ i SNSD potencijalni postizborni partneri.

Ne treba zato čuditi što se pokušava stvoriti klima u nekim medjunarodnim krugovima, na što SDP ne raguje uvjerljivo, da kada je već izvjesno da su HDZ i SNSD oktobarski pobjednici, onda treba računati na lidera SBBa u Predsjedništvu i pomoću SDP i DFa bar SDA spakovati u opoziciju.

Uz to sve pogubnija postaje percepcija o SDPu koji samo trčkara za liderom DFa i pazi da ga ne naljuti mada je sve manje jasno za koga on radi. Namjere ovde prestaju biti politički relevantne jer su špekulacije o posljedicama uglavnom u domenu da li sve ovo radi za SDA ili za HDZ ili za oboje.

Kako izgleda ukupna scena i ključni akteri? Analiza!

Osovina Čović-Dodik jedina spremna ulazi u izbore sa ciljevima koji su u najoštrijem sukobu sa interesima države i njenog Evroatlantskog puta.

Haos u SDA i samouvjerenost Radončića će vremenom težište kampanje prenositi na izbor članova Predsjedništva. Svima je jasno da partije koje budu imale kredibilne kandidate će na osnovu toga imati znatno bolje rezultate.

Medju potencijalnim biračima gradjanske opcije, kao i medju Bošnjacima u cjelini, stvaraće se osjećaj i strah da Dodik i Čović sigurno ulaze u Predsjedništvo, što će znatno uticati na rezultat i povjerenje u stranke ili koalicije koje će izabrati „trećeg člana“.
Obzirom na prirodu dva trenutna favorita, svaki SDP ili kandidat gradjanske opcije će biti brutalno diskvalificiran od strane SDA i SBB, „zelene mašine“ i „crne rupe“. Već se nazire blagonaklon stav prema lideru DF-a od strane SDA bliskih medija i ukazivanje na SDP „šlamperaj“.

Neodlučnim nominiranjem svog „unaprijed žrtvovanog Bošnjačkog kandidata“ uz kojeg je i lider DF-a takođe kandidat koji ima SDP podršku, ništa se ne postiže. Naprotiv. Time je kao fol SDP pokazao da postoji ujedinjena razjedninjena ljevica (ili građanski blok zavisno od kretanja na dnevnopolitičkoj medijskoj berzi), a u stvarnosti samo zbunjuje svoje članove i potencijalne birače kojih sa DF ima bar 100 hiljada manje nego zajedno pobjednički hrvatski i bošnjački član.

„Potraga“ za SDP prvim, drugim ili trećim kandidatom, Bošnjakom, sve se češće među analitičarima vidi kao pokriće za unutarstranački „rat zvijezda“ koje se bore za prva mjesta na SDP listama i tako sve više liče na sesoki tim u kojem svaka umišljena zvijezda trči na loptu i hoće da se dokopa „medijskih golova“ bez brige o svom mjestu u velikom timu i zajedničkom rezultatu.

Jedina ozbiljna politika, koja može pomoći da SDP liste bolje prođu, podrazumjeva prepoznatljivo liderstvo i isturanje svog samo jednog kandidata uz traženje partnerskih stranaka i nezavisnih listi koje će podržati tog kandidata.

U ovim okolnostima to mogu biti Nermin Nikšić i Denis Bećirevič. Prvi, kao predsjednik SDP-a je po definiciji kredibilan kandidat, a drugi, u javnosti ima imidž državotvornog lika sa iskustvom na tom nivou vlasti.

Prirodno, preduslov za ozbiljnu kandidaturu je da su oni spremni ući u ovakvu „bitku“ i da SDP u cjelini stane iza svog kandidata, potom da proba privući i druge stranke i aktere da ga podrže. Paralelno sa tim bi išlo formiranje ozbiljnog tim ljudi koji će raditi na daljem profiliranju kandidata za kojeg postoje pretpostavke da ga javnost doživi kao osobu koja se prvo može, smije i zna „potući“ sa SDA i SBB kandidatima; a potom da uliva povjerenje i djeluje kao lider koji se zna i hoće isključivo u interesu države „pobiti i/ili dogovoriti“ sa Čovićem i Dodikom i/ili na regionalnom planu sa Vučićem i Plenkovićem.

Kandidatura lidera DF-a i „žrtvovanje SDP kandidata“ otvara vrata da u Predsjedništvu nemamo omjer 2 prema 1 već 3 prema 0 protiv interesa države svih njenih građana. Priča o važnost „2:1 za nas“ koja se može čuti je besmislena jer je veliko pitanje ko bi to bio drugi za državu u Predsjedništvu osim SDP kandidata.

Osim toga ustavno ustrojstvo je takvo da je država sigurna ako ima jednog koji je zna, hoće i smije državnički braniti , dok rasulo gradjanske opcije prijeti da budu izabrana sva trojica koja se dijele na one koji je žele rasturiti i na one koji je nisu sposobni braniti. Samo rezultat „3:0 za njih“ je poguban i za BiH i za građansku opciju i za ljevicu i za SDP i za ogromnu većinu ljudi u ovoj zemlji.
Da ne bih bio samo još jedna osoba sa mišljenjem, malo podataka može dati potrebni kredibilitet ovim stavovima.

Na proteklim izborima za bošnjačkog člana Predsjedništva je glasalo oko 750.000 ljudi , a za Hrvatskog oko 250.000, uz dodatnih oko 85.000 nevažećih i praznih listića.

SDA kandidat je dobio malo manje od trećine ukupnog broja glasova za Bošnjake kandidate i „pobjegao“ drugoplasiranom za 45.000, dok je HDZ kandidat uzeo nešto malo više od polovine glasova za Hrvate kandidate i 30.000 više od prvog konkurenta.

Malo upućuje na to da će SDA kandidat ovaj put dobiti više glasova nego prije tri godine. S druge strane lider SBB može računati da će mali broj od pola miliona glasova koje je on podijelio sa još četiri kandidata otići ka SDA kandidatu. Ove godine može se očekivati podjelu 700 do 750 hiljada glasova za desetak kandidata Bošnjaka zavisno od kandidature lidera DF.

Takvo stanje otvara prostor za SDP kandidata, uz podršku onih koji su spremni da se okupe u programski pokret protiv aktuelne vlasti, uvažavajući svoje interese i politički identitet. Treba imati u vidu da će se značajan broj birača, prije svega Bošnjaka, u nastupajućoj političkoj situaciji opredjeliti za onoga koga će posmatrati kao nosioca gradjanskog uredjenja zemlje, ali i koji je u stanju „parirati“ Dodiku i Čoviću – ne ulazim ovaj put dublje u pitanje šta će to značiti u njihovoj percepciji.

Prirodno, u mjeri u kojoj se uspije nametnuti takav kandidat, on postaje realna prijetnja , te SDP i sam kandidat mogu „preživjeti“ i uspjeti samo ako SDP u cjelini stane iza njega u najprljavijoj kampanji koja se može očekivati od „zelene mašine“ i od „crne rupe“.

Lider DF-a sa zbirom glasova koje su imali njegova dva kandidata ne dobacuje do Čovićevog posljednjeg rezultata. U situaciji u kojoj uspješno plaši hrvatsko biračko tijelo sa „majorizacijom“ lider HDZ-a može računati na dodatnih preko 100.000 glasova dva svoja protukandidata od prije tri godine. Pošto će u tom slučaju mobilizacija na izlazak i „patriotska kradja glasova na svojim biračkim mjestima“ biti način za novo „dosipanje“ glasova za HDZ, kao rezultat se može očekivati da će prvi put HDZ član predsjedništva imati veći broj glasova od člana Predsjedništva Bošnjaka koji će ovaj put „proći“ sa 200.000 glasova.

To samo po sebi nije najgora posljedica ovakvih rezultata. Tačku na i sa takvim raspletom stavlja sastav Doma naroda u kojem bi i po „najpravednijoj“ raspodjeli HDZ bio jedina stranka bez koje se nijedna vlast u Federaciji i državi neće moći napraviti.
To se zove „Mostarizacija“ Federacije i čitave države iz koje nema izlaza bez nove podjele ili bez revolucije sa nesagledivim posljedicama.

Paradoksalno zvuči činjenica da i kada bi dovoljno Bošnjaka „iz inata“ glasali za lidera DF-a i tako ga „unijeli“ u Predsjedništvo, HDZ bi opet, ovaj put sa pojačanom argumentacijom za svoje ciljeve, te uz veći broj međunarodnih saveznika, kroz Dom naroda blokirao formiranje svake nove vlasti do ispunjenja svojih neskrivenih političkih ciljeva. I tako bi se opet vratili u 2006, lider DFa u Predsjedništvu, SDP u opoziciji a zemlja u rasulu sa neizvjesnim ishodom.

O kandidaturi za člana Predsjedništva iz RS samo kratko. Prije tri godine pobjednik je imao 7.000 glasova više od SNSD kandidata uz 55.000 nevažećih i praznih listića. Drugim riječima da su samo naših 4.000 birača zaokružili Cvijanović umjesto Ivanić, učla bi druga osoba u Predsjedništvo. Ovaj put se ponovo očekuje tijesan rezultat u kojem se SDP može naći u odlučujućoj ulozi.

Rano je o tome sada govoriti ali jedna stvar je već sada sigurna. SDP ne smije u svom potencijalnom biračkom tijelu ni po koju cijenu biti neko ko će biti doživljavan kao Dodikov partner na njegovom putu za ulazak u Predsjedništvo BiH. Svaki potez koji se bude vukao mora biti filtriran kroz posljedice za ovakvo vidjenje SDP-a. Drugim riječima, ne odredjujem se prema ljudima nego njihovim stavovima, djelima i posljedicama , pa se tako po ovom pitanju slažem sa liderom DF-a.

Kako dalje? Aktivnosti!

Trebalo mi je dugo vremena da shvatim da se više može naučiti na greškama nego na uspjesima.

Pobjede nikada nisu konačne, kao što ni porazi ne moraju biti fatalni. Hrabrost, znanje i odlučnost da učite iz poraza kao i iz pobjeda, te da nastavite sa borbom za svoje ciljeve i vrijednosti je ono što odredjuje vašu sudbinu.

Na kraju, suština mog vidjenja je ponuditi istinsku programsku i sadržajnu alternativu aktuelnoj vlasti, što prije „zaklopiti“ ovu zbunjujuću i štetnu priču sa DFom, okrenuti se sebi i ljudima koji nam vjeruju te ka oktobru krenuti zajedno sa onim ko to iskreno hoće. Na kraju slijedi kratka lista 5 konkretnih principa i aktivnosti.

1. SDP će ponuditi zajedničku programsku povelju strankama koje žele da učestvuju i saradjuju na narednim izborima kao samostalni subjekti ili sa uzajamnom podrškom ili zajedničkim listama i kandidatima, gdje je to od uzajamnog interesa, sa ciljem postizborne saradnje i formiranja vlasti bez aktuelne vladajuće strukture (SDA, HDZ, SBB, SNSD).

2. SDP će stati iza po jednog kandidata za člana Predsjedništva iz oba entiteta i pozvati druge stranke i liste koje nisu dio vladajuće strukture (SDA, HDZ, SBB i SNSD) da se u zajedničkom procesu dodje do najboljeg rješenja.

3. SDP će pozvati i druge programski srodne nevladajuće stranke da se proba dogovorom doći do zajedničkih kandidata za pojedinačne funkcije i/ili nosioce zajdničkih listi u sredinama gdje je za to postoje uslovi.

4. SDP će pozvati i druge programski srodne nevladajuće stranke da se do zajedničkih kandidata za pojedinačne funkcije i/ili nosioce zajedničkih listi dodje putem „Prethodnih izbora“, po ugledu na nama srodne stranke i koalicije iz Evrope i SAD. Po dogovenoj proceduri, u tom svojevrsnom „Festivalu demokratije“ i mobilizacije potencijalnih birača, učestvovali bi svi članovi i simpatizeri političkih subjekata koji nastupaju zajedno i koji bi se obavezali da će stati iza kandidata koji postignu najbolje rezultate na „Prethodnim izborima“.

5. Predloženim Pravilnikom o kandidovanju ujednačiti rokove za sve kandidature kako bi se otvorio prostor za koordinirane aktivnosti i imalo dovoljno vremena za postizanje dogovora sa drugim potencijalnim partnerima. Izbaciti iz Pravilnika da će SDP podržati druge kandidate ukoliko ima svog kandidata za to mjesto, te dodati dogovor i prihvatanje da naši kandidati dobiju podršku drugih u mjeri u kojoj to ostvarimo.