Na 25. godišnjicu od zločina u Štrpcima, kada je oteto i ubijeno 20 državljana Srbije, članovi porodica žrtava očekuju, prije svega, da država vrati posmrtne ostatke njihovih najbližih. Oteti i ubijeni bili su iz Prijepolja, Bijelog Polja, Berana i Podgorice.
U razgovoru članovi porodica žrtava otmice ističu da su izgubili povjerenje u državu, a da ih se mediji sjete samo kada je godišnjica ovog zločina.
Brat ubijenog Nijazima Kajevića, Sinan Kajević, dok u ruci drži fotografiju svog brata, priznaje da na svaku godišnjicu budu potreseni prilikom davanja izjava za medije, a nikakvih rezultata nema.
“Tražimo samo kosti, ne tražimo da nam daju nadoknade. Tražimo samo ono što nama pripada, jer teško je imati uvijek mejta (umrlog) u kući, a nesahranjenog. U srcu nosimo mejta, a ne možemo da ga sahranimo. Apelovao bih i molio ove sadašnje vlasti, tražili smo od svih vlasti, ako je moguće da nam izađu u susret i sahranimo svoje bližnje rođake, braću, očeve”, kazao je Sinan.
Govori kako zna da vlasti imaju sva saznaja o učesnicima otmice, mjestu ubistva, da postoje knjige napisane, te da im nije jasno čiji je interes da im se to ne saopći. On je, u prilog ovom mišljenju, ustvrdio da se iz dokumentacije tokom suđenja saznalo da je otmica unaprijed bila planirana i da su državni organi imali informacije šta će se desiti.
– Mnogo pitanja, malo odgovora –
Otac ubijenog Fikreta Memovića, Halit Memović, ne vjeruje da se mogu naći posmrtni ostaci njegovog sina. Podsjeća da se Fikret vraćao sa službenog puta iz Beograda i da je prilikom otmice njegov kolega pokušao da ga brani. Halit očekuje da sud riješi ovaj slučaj i navodi da je prilikom suđenja u Bijelom Polju, na koja je odlazio 5-6 puta, od osuđenog Nebojše Ranisavljevića čuo neka saznanja.
Fikretov brat, Fadil Memović, u ime porodice traži da se vrate posmrtni ostaci kako bi znali gdje je Fikretov mezar.
“Nedužan je čovjek otišao. Ima mnogo pitanja. Država je sve znala, da imaju informacije, da će se voz zaustaviti u Štrpcima, jer voz u Štpcima nije stajao nikad do tog dana. Mi smo toliko nemoćni, samo tražimo da nam se vrati, da bismo znali gdje je mezar. I dalje nas to boli, ovolike godine”, ispričao je Fadil, koji je u vrijeme otmice radio u željeznici i informacije o otmici dobio od svojih kolega.
Fadil ne vjeruje da bi kao građani Srbije mogli dobiti status članova porodica civilnih žrtava rata, koji bi im osigurao simbolične beneficije u vidu mjesečnih novčanih primanja i socijalne podrške. U zadnjih nekoliko godina, na godišnjicu zločina Općina Prijepolje članovima porodica dodjeljuje pomoć od po 30 hiljada dinara.
– Svaki predsjednik Srbije ista priča –
Brat ubijenog Adema Alomerovića iz Brodareva, Sabit Alomerović, kaže da ni danas niko neće zvanično da kaže mjesto gdje su ubijeni, mada, dodaje, vlasti znaju.
“Milošević je kao predsjednik države dolazio u Prijepolje, obećao nam je “zemlju ćemo prevrnuti naše građane ćemo naći”. To traje i do danas, i svaki predsjednik Srbije isto priča, rezultata nema. Idu s ovom politikom odlaganja da mi pomremo svi, pa sjutra, ako bi našli kosti, da ih nema ko sahraniti”, ukazuje on i predočava da Ademova majka, supruga i sin nisu živi, a mlađi sin mu je u Americi.
Nije zadovoljan odnosom vlasti Srbije prema porodicama žrtava i ne traži materijalnu nadoknadu.
“Samo tražimo nalogodavce i krivce. Da se naša duša zadovolji i te kosti, ako se negdje nađu, da ih po svim našim običajima pokopamo. Da se jednom stavi tačka na ovu našu nesreću”, poručio je Sabit, penzionisani nastavnik.
– Iseljavanje Bošnjaka iz Sandžaka –
Predsjednik Odbora za zaštitu ljudskih prava i humanitarnu djelatnost iz Priboja Džemail Halilagić smatra da je zločin u Štrpcima organiziran od strane tadašnjeg režima Srbije i Crne Gore u cilju “stimulisanja” iseljavanja Bošnjaka iz Sandžaka.
Podsjetivši da je 16. februara izvršen napad na bošnjačko selo Bukovica u općini Pljevlja (Crna Gora), kada je oteto 11 Bošnjaka, nakon dva dana je izvršen napad na selo Kukuroviće, općina Priboj, ubijeno je troje Bošnjaka, a selo spaljeno.
“Ova otmica je sračunata, jer je imala za cilj da se izvrši iseljavanje Bošnjaka iz Limske doline, jer nije slučajno u tom vozu bilo i građana Priboja. Cilj je tada bio da se protrese Sandžak po dubini, Prijepolje, Bijelo Polje… Mjesec dana prije, 28. januara 1993. godine, su obaviješteni da će da dođe do otmice, međutim ništa nisu uradili da se taj zločin spriječi”, smatra Halilagić, koji je kao novinar bio među prvima koji je obišao porodice žrtava otmice u Štrpcima i opisao njihova svjedočenja.
Prema informacijama do kojih je tada došao, u tom vozu je bilo i Bošnjaka iz Priboja, međutim, kako podsjeća, otmičari ih nisu izveli iz voza. Navodi primjer sada rahmetli (pokojnog) Nurudina Polimca, kojem su otmičari uzeli, pa vratili ličnu kartu. Takođe, bila je još jedna žena iz Priboja koja je bila svjedok otmice. Kako se sjeća, tokom obilaska porodica žrtava iz stanice Štrpci nailazio je na veoma mučne scene, jer se od njega očekivalo da donosi neku vijest.
“Pošto se ništa nije znalo za sudbinu otetih, ljudi su očekivali da donosim neku vijest. Neki su me gledali sa sumnjičavošću. Bio sam izložen raznim neprijatnostima, jer prosto ljudi nisu znali šta je s njihovim najbližima. Obišao sam sve porodice ubijenih iz Sjeverina i Štrbaca, ostavio zapise o njima koji su prodrli u javnost i rasvijetlili sliku zločina”, kazao je Halilagić, ocjenjujući da su porodice žrtava zbog toga što još niko nije odgovarao za zločin, izgubile povjerenje u državu.
Dodaje da je povjerenje izgubljeno i u neke bošnjačke institucije, kako kaže, zbog toga što “zloupotrebljavaju zločin kako bi prikupile jeftine političke poene”.
Danas, 27. februara 2018. godine, navršava se 25 godina od zločina u Štrpcima, kada su pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), na željezničkoj stanici u Štrpcima (BiH), iz voza koji je saobraćao na relaciji Beograd – Bar izveli i ubili 20 putnika, 18 Bošnjaka, jednog Hrvata i jednu osobu nepoznatog identiteta.
Žrtve zločina u Štrpcima su: Esad Kapetanović, Ilijaz Ličin, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Toma Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice.
U Prijepolju 2009. i Bijelom Polju 2016. godine otkriveni su spomenici žrtvama u Štrpcima.
“Ko u ovoj zemlji zaboravi stanicu Štrpci i 27. februar 1993. odustao je od budućnosti”, piše na spomen-obilježju od bijelog mermera u obliku “nišana”, muslimanskog nadgrobnog spomenika, pored starog mosta na Limu, u Prijepolju.
Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve. Tijelo Halila Zupčevića pronađeno je krajem 2009. godine na obali jezera Perućac, a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine nađeni su u istom jezeru 2010. godine, dok se za ostalim žrtvama idalje traga.
Za ovaj zločin do sada su pravnosnažno osuđeni samo Nebojša Ranisavljević i Mićo Jovičić. U sudskom postupku koji je protiv Nebojše Ranisavljevića vođen pred Višim sudom u Bijelom Polju (Crna Gora) utvrđeno je da je grupa pripadnika Višegradske brigade VRS, koju je predvodio Milan Lukić, nasilno zaustavila voz u stanici Štrpci i iz njega izvela 18 putnika Bošnjaka, jednog Hrvata i jednu osobu neutvrđenog identiteta, koje su potom vojnim kamionom odvezli u prostorije osnovne škole u mjestu Prelovo kod Višegrada. Nakon što su im oduzeli sve vrijedne stvari i pretukli ih, vezali su ih žicom i odvezli u napuštenu kuću u obližnje selo Mušići, gdje su im naredili da legnu, a zatim su ih ubili.
Za to vrijeme Ranisavljević je čuvao stražu ispred kuće. Kada je jedan od otetih putnika pokušao da pobjegne, Ranisavljević ga je ranio, a potom je ranjenog putnika ubio Milan Lukić.
Ranisavljević je 2003. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.
Tokom suđenja Ranisavljeviću, na osnovu dokumentacije ŽTP “Beograd” utvrđeno je da je otmica bila unaprijed planirana i da su predstavnici državnih organa Srbije i Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) bili upoznati s postojanjem plana da se na stanici Štrpci izvrši otmica putnika nesrpske nacionalnosti.
– U toku suđenje –
Za zločin u Štrpcima pred sudom Bosne i Hercegovine u toku je suđenje desetorici optuženih, među kojima su Luka Dragičević, komandant Višegradske brigade, i Boban Inđić, komandant Interventne čete u Višegradskoj brigadi. Mićo Jovičić je pred sudom Bosne i Hercegovine priznao je da je učestvovao u premlaćivanju civila i da je čuvao stražu prilikom njihove otmice iz voza i likvidacije, nakon sporazuma o priznanju krivice 2016. godine, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.
U Srbiji je zbog zločina počinjenog u Štrpcima Tužilaštvo za ratne zločine (TRZ) podiglo optužnicu u martu 2015. godine protiv pet lica.
Tužilaštvo za ratne zločine dostavilo je 26. 10. 2017. godine Višem sudu u Beogradu – Odeljenju za ratne zločine optužnicu u predmetu”Štrpci” protiv pet pripadnika oružanih snaga Republike Srpske Gojka Lukića, Ljubiše Vasiljevića, Duška Vasiljevića, Jovana Lipovca i Dragane Đekić, zbog opravdane sumnje da su kao saizvršioci, izvršili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Optužnicom su obuhvaćeni događaji od 27.02.1993. godine u mjestima Štrpci, Prelovo i Mušići (BiH). Optužnicu sud do danas nije potvrdio, već ju je nekoliko puta vraćao TRZ-u na dopunu.
Predmet u slučaju zločina u Štpcima nalazi se u fazi istrage, jer je srbijansko Tužilaštvo za ratne zločine (TRZ), postupajući po naredbi Odjeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu 15.01.2018. godine donijelo naredbu o dopuni istrage u predmetu “Štrpci”(KTO 1/15) i podnijelo zamolnicu Tužilaštvu Bosne i Hercegovine za pružanje međunarodne pravne pomoći.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
