Organizacija Amnesty interantional, prošli mjesec objavila je izvještaj, u kojem piše da većina žrtava silovanja, u proteklom ratu, i dalje traži odštetu u krivičnim postupcima pred civilnim sudovima, pred kojima su morale otkriti svoj identitet i susresti se sa dodatnim troškovima.

Žrtve silovanja imaju različita primanja u entitetima, te ih zakoni različito tretiraju.

U njenoj porodičnoj kući na istoku BiH, prisjeća se bilo je zarobljeno 480 žene i djece i oko 60 starijih osoba. O svemu teško joj je danas govoriti ali pristala je uz zaštitu identiteta. Kaže, mučenje na razne načine i sa raznim predmetima, fizičko i psihičko maltretiranje i silovanje trajali su danima.

“Najgore kao žena sam doživjela ponižavanje, maltretiranje, udaranje. Onda su me skinuli golu i istjerali me pred njihovu vojsku. Mene i moju svrekvu i još pet šest komšija i kona. To su stariji ljudi koji su imali 65, 70 godina. To je najveće poniženje za žensko.”

Žene žrtve rata prepuštene su same sebi jer ih ne štiti ni zakon ni država. Naša sagovornica tužila je Republiku Srpsku za pretrpljene traume ali jedino što je dobila je 800 maraka sudskih troškova.

“Nema pravde nikako za nas žene žrtve rata. Nemamo nikakve zaštite ni prava gdje god otvoriš vrata. Još malo nećeš smjeti reći da si bio u logoru, da si maltretiran, da si ponižen.”

Indivudalna i kolektivna terapija, te rehabilitacija u radu sa zemljom, zlostavljanim ženama pomažu različito, ovisno od više faktora. Dio uspjeva nastaviti dalje, dio ne.

“Silovanje nije samo fizička povreda, nego šteti i uništava one lične, intimne, psiloške granice. Zato je oporavak tako dug i ostavlja i ostavlja trajne posljdeice po ličnost i život te osobe”, navela je Sabina Duman, psiholog.

Danas ne zna se tačan broj seksualno zlostavljanih žena u proteklom ratu.

Po nekim procjenama, tokom proteklog rata, silovano je oko 20.000 žena. I nakon 20 godina od završetka rata, mnoge od njih pokušavaju početi normalan život.

“Mi smo svoja iskustva i svoja profesionalna znanja ali i kontakt sa traumom, preoblikovali u model rehabilitacije koji danas sadrži pet inkluzivnih elemenata, a to je psihiološka, socijalna, medicinska, pravna i ekonomska podrška”, pojasnila je Branka Antić Štauber, predsjednica UG Snaga žene Tuzla.

Jedinu podršku, kažu, nađu u udruženjima. U ovom udruženju koje je aktivno u 14 opština i gradova u BiH i pomaže zlostavljanim ženama sve tri nacionalnosti, a od 1999. do danas oko šest hiljada osoba dobilo je pomoć da pokušaju krenuti dalje pored svih preživljenih strahota.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.