Josipa Galić, širokobriježanka sa zagrebačkom adresom, izložila je u subotu navečer u Narodnoj knjižnici u Širokom Brijegu svoje fotografije nastale tijekom posjeta Africi.

Izložba nazvana “Ubuntu” humanitarnog je karaktera, a sva prikupljena sredstva namijenjena su izgradnji igrališta za djevojčice smještene u Domu “Ivan Pavao II.” u Beninu, jednoj od najsiromašnijih afričkih zemalja.

Autorica izložbe Josipa Galić, profesorica hrvatskoga jezika i sociologije, rođena je i odrasla u Širokom Brijegu. Srednju školu i fakultet završila je u Zagrebu, gdje danas živi i radi kao odgajateljica u ženskom učeničkom domu Marije Jambrišak. U slobodno vrijeme volontira, putuje i fotografira.

Afriku je posjetila četiri puta, a sprema se i na peto putovanje jer kaže da je nakon prvog boravka želja za Afrikom postala sve veća i jača. “Ostaviš tamo dio svog srca i neprestano se vraćaš”.

– U Afriku, točnije u Keniju, prvi put sam otputovala u ljeto 2012. godine i bio je to najbolji potez u životu. Na put sam se odlučila slušajući jednog misionara, osjetila sam poziv, i otišla. Kenija, država na istočnoj strani Afrike je prekrasna, živopisna, divlja i šarena. Došavši tamo, uviđam da oni nisu oni ljudi iz ružnih priča. Oni su gostoljubivi. Čekaju vas širom otvorenih ruku i nude najbolje što imaju. Zbog mjesta gdje su se rodili, nemaju osnovne životne uvjete kao što su voda, hrana, struja. Nešto s čime se mi, ponekad u ovom djelu razbacujemo. Nakon prvog boravka, želja za Afrikom postaje samo veća i jača. Ostaviš tamo dio svog srca i neprestano se vraćaš – kazala je Josipa u razgovoru za Fenu.

Govoreći o izložbi, ističe kako je do nje došlo sponatno, na nagovor prijateljice.

– Tijekom svojih boravaka na afričkom kontinentu po malo i fotografiram, a do sada se nakupilo dosta materijala. S obzirom na socijalne medije danas, objavivši jedan mali dio tih fotografija na Facebook-u, moja prijateljica Željka Šaravanja predložila je da napravimo humanitarnu izložbu tih fotografija kako bi svatko za mali iznos, koji u Africi puno znači, dobio uspomenu – kazala je.

Po njezinim riječima, djevojčice u Beninu nemaju puno mogućnosti, a prvenstveno nemaju prava, stoga, Dom “Ivan Pavao II.” u selu Hondij, danas brine za njih 27. Tamo žive djevojčice različitih uzrasta, od najmanjih do onih gotovo punoljetnih.

– One su odbačene ili ostavljene. Teške sudbine, koje ipak imaju ‘happy end’! Benin je jedna od najsiromašnijih zemalja afričkog kontinenta i tamo su teški uvjeti za život. Neimaština, glad i bolest. Način da im se pomogne je svakako ulaganje u njihovo obrazovanje, gdje mogu dobiti alat za daljnji život – ističe Josipa.

Njezina izložba fotografija nosi naziv “Ubuntu” prema filozofiji po kojoj Afrikanci žive, a koja znači zajedništvo, odgovornost, suosjećanje i harmoniju ljudskosti. “Ubuntu” poručuje kako ljudi ne mogu jedni bez drugih i kako se samo u zajedničkom hodu može uspjeti te ako ne pomažeš i ne daješ dio sebe, nisi ljudsko biće.

Upravo i Josipa ukazanu priliku da izlaže svoje fotografije smatra primjerom zajedništva za dobrotu i ljubav, a i same fotografije prikazuju trenutke ljubavi, pažnje, radosti.

– Razmišljajući o nazivu izložbe naišla sam na nedoumice. Nisam htjela da bude ona klasika – moja Afrika, srce za Afriku, nego da ima neko dublje značenje. Boraveći tamo, spoznajem njihovu filozofiju, etičku i humanističku filozofiju – “Ubuntu”. Ja sam ono što jesam, jer smo mi ono što jesmo. Lako je slomiti jednu slamku, teško je slomiti snop slamki. Ako sam ja gladna, svi smo gladni. Ako si ti žedan, svi smo žedni – objašnjava Galić.

Navela je primjer da kada bi dijelila slatkiše poslije obroka, ponekad bi u žurbi nekog i preskočila, međutim ostale djevojčice ne bi krenule jesti sve dok zadnja od njih ne bi dobila slatkiš.

– To su u konačnici samo djeca, željna čokolade, ali žive duh zajedništva i u njega vjeruju. Čovjek odlazeći tamo misli da ih može na neki način promijeniti, ali oni mijenjaju tebe – kazala je Galić koja smatra da bi Europljani puno toga mogli naučiti od Afrikanaca.

– Naše mišljenje o njima je prilično priprosto, ali odlaskom tamo shvaćate da razjedinjenoj Europi i svemu što se događa, upravo Afrikanci mogu pružiti sliku zajedništva – kazala je Galić, koja se uskoro sprema na peti odlazak u Afriku.

– Izložba u Širokom Brijegu uvertira je u moj peti odlazak u Afriku. Na ljeto odlazim u selo Hondij u Beninu, gdje se nalazi Dom “Ivan Pavao II.”, koji se inače preko vlč. Odilona Singboa izgradio sredstvima hrvatskih i njemačkih dobrotvora – rekla je.

Odilon Singbo danas živi i radi kao studentski kapelan na Katoličkom sveučilištu u Zagrebu, gdje je završetkom fakulteta postao prvi afrički misionar u Hrvatskoj. Singbo je upravo iz sela Hondij iz Benina došao u Hrvatsku gdje je posredstvom dobrih ljudi dobio priliku školovati se.

– Dolaskom u Hrvatsku on nije zaboravio svoj kraj i puno radi na uspostavi prijateljstava, a poznanstvom i prijateljstvom s njim došao je i moj odlazak u Benin. Pa tako onda i ova akcija u obliku izložbe ima dimenziju uspostavljana odnosa Bosne i Hercegovine prema Beninu – ističe Josipa.

Naglasivši kako je život lijep, Josipa za kraj razgovora kaže da joj je u životu dodijeljeno puno uloga i da ih sve voli, te da se uvijek vodi onim što su je roditelji od rane dobi učili, a to je: “Ako imaš dvije kocke čokolade jednu podijeli – jer dijeljenjem dobivaš”.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.