Za četiri člana porodice Prohić iz Gračanice danas je u Jevrejskoj opštini u Sarajevu dodijeljena medalja pravednika. Radi se o najvećem državnom priznanju Izraela za pripadnike drugih naroda koji su u Drugom svjetskom ratu spašavali Jevreje.

Porodica Prohić spasila je jednogodišnju djevojčicu Nadu. Potomak porodice Prohić tragao je za Nadom petnaest godina, a 76-godišnja Jevrejka je priču o sebi čula tek prije nekoliko godina.

Gračanica, 1943. U progonu Jevreja strada otac jedanaestomjesečne Nade. Potom umire i majka. Djevojčicu krije porodica Prohić. Avdija Prohić, gračanički ljekar, premješta je sa suprugom u Zagreb, kod brata Sabrije.

Tek nekoliko decenija kasnije, unuk jednog od braće Prohić sklapa mozaik ove priče od pisama koje pronalazi u porodičnoj kući. Historija se poigrala ponavljanjem slične priče.

“Devedesetdruge godine je moj otac bio u logoru u Bosanskom Novom. Mi smo već bili izbjegli u Zagreb. Tu je bila moja rahmetli nena. Imali smo dovoljno vremena, razmišljali smo o tome hoće li otac izaći živ ili ne. Nena je pričala kako su ona i djeca rahmetli preveli malu Nadicu od Gračanice do Zagreba. Nakon ovog rata, kad sam se vratio u Gračanici, kada je nena umrla, našao sam pisma koja je Avdija Prohić slao bratu Sabriju Prohića, gdje se spominje mala Nadica”, ispričao je Rejhan Prohić.

Petnaest godina trajala je potraga za Nadom. Istinu o sebi doznala je spašena Jevrejka tek prije pet godina.

“Jedna žena u Izraelu poslala mi je poruku, najprije putem Facebooka, a onda i e-mail. Rekla je da smo rodbinski povezane. Ako si ti Aviva, rekla je, povezane smo preko Erne Sonnenschein. Erna Sonnenschein je sestra moje majke. Nazvala sam je i rekla mi je da me jedan gospodin iz Bosne traži već 15 godina”, kazala je Nada Elizabeta Aviva Fox.

“Duplo je mlađi od mene. U triedesetim je godinama, meni je sedamdeset. Zašto me traži?! Rekao je da obećao baki da će doznati jesam li živa i mrtva. Rekla sam mu da sam ja osoba koju traži. On je bio taj koji mi je ispričao moju priču”, kazala je.

Tetka Erna Sonnenschein je krajem rata djevojčicu odvela najprije u Sloveniju, a potom Izrael. Uslijedile su godine u sirotištu. Na izgubljenu vezu sa Balkanom podsjećalo je još samo ime – Nada, ime koje je najbolje opisalo njenu sudbinu.

“Svi su bili u istoj situaciji. Svi su bili bez roditelja. U kibutzu – komuni – bilo je još teže, jer su tu svi imali roditelje, a ja nisam. Stalno se neko novi brinuo o meni. 1995 sam otišla u Johannesburg i prvi put sam živjela u velikom gradu. Nisam govorila engleski, nisam imala prijatelje, nisam imala porodicu. Morate nastaviti dalje, niko vas ne pita kako i zašto”, ispričala je.

Naposlijetku se skrasila u Sydney-u. Daljina ne sprečava da održava kontakte sa potomcima porodice Prohić. Rejhan, koji je tragao za Nadom, danas je preuzeo najviše državno priznanje Izraela – medalju pravednika.

“Moja obitelj dobila je priznanje koje zaslužuje. To mi puno znači. Znači mi što se nakon 70 godina pojavio neko ko će im odati priznanje za dobro djelo koje su učinili”, kazao je Rejhan Prohić.

Ovo je 54. medalja dodijeljena nekome iz Bosne i Hercegovine. No ona je mnogo više od samo predmeta. Medalja pravednika priznanje je za sve one koji su smjeli biti čovjek u vrijeme neljudskosti, za one koji su svoj život stavili na kocku, da bi spasili tuđi.

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.