Tmurno i kišovito jutro i ovoga dana mjeseca srpnja mnoge je podsjetilo na tamu koja se nad ovim krajevima nadvila nad istim mjestom prije 23 godine.

Nezuk je 1995. godine bio malo mjesto koje je značilo život za Srebreničane koji su bježeći iz pakla tragali za spasom. Danas, 23 godine poslije mjesto je na kojem počinje odavanje počasti tisućama onih koji ovdje nisu uspjeli doći.

Prije početka trodnevnog memorijalnog pohoda – obavljaju se posljednje pripreme.

– “Sve je spremno. Većina stvari je spremna”;

– “Ovo mi je 13. godina kako idem. Gotove pripreme”, kazali su učesnici.

Marš mira može početi.

Hiljade osoba će naredna tri dana prepješačit će stotinu kilometara. Istim onim putem kao i Srebreničani 1995. godine, ali obrnutim smjerom.

23 godine poslije vraća se Nura Mustafić. Ona je preživjela, ali je u Nezuk stigla sama. Na putu za slobodu izgubila je tri sina i supruga.

“Nakon 23 godine nešto mi je došlo da posjetim, da dam počast svim žrtvama i svojoj djeci. Ostavio me Allah živom, bilo bi mi žao da nisam krenula. Da se nikad nikom ne ponovi. Da ničija majka ne plače za svojom djecom”, kazala je Nura.

A mnoge majke i danas oplakuju djecu. Nana Hasna Fejzić već godinama učestvuje u Maršu mira. I to na samom čelu kolone.

“Idem svake godine. Muž mi je poginuo u Srebrenici. Tu sam bila tri godine. Gledala sam klanje, ubijanje, djecu od tri mjeseca i dalje”, ispričala je.

Svaki dio puta krije tužnu priču, neku sudbinu koja je tog kobnog srpnja 1995. godine ispisana krvlju. Rifet Salihović svjedoči o strahotama koje su mnogi platili vlastitim životom.

“Teško je uvijek, svaki put isto. Osjeća se bol, tuga, emocije te”, rekao je.

I preživjelim, i onima koji su došli odati počast jedno je zajedničko: Da se Srebrenica nikada ne zaboravi.

“Svaki put se naježim, a ilahije kad čujem to me više pogodi. Svake godine, dok god mogu doći ću”, poručila je jedna učesnica Marša mira.

“Never forget Srebrenica” piše i na majici jednog Britanca, koji je kazao da je itekako svjestan konflikta koji se dogodio u BiH.

“Znao sam za rat u Bosni, ali prije ove posjete nisam sve razumio šta se dogodilo. Sada shvatam”, rekao je Paul Smith.

“Tu sam da podijelim osjećaje sa braćom i sestrama, a ono što se dogodilo da se više ne dogodi i ne zaboravi. Mi se sjećamo Srebrenice, i sjetimo se onoga što je bilo ovdje i boli koju osjećaju”, poručio je Azkar Mohammed.

Učesnici Marša mira prošli su dionicu od 25 kilometara. Nakon noćenja u kampu Liplje, sutra će nastaviti koračati stopama prošlosti ka konačnom odredištu. Potočarima.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.