Na koji način Srebrenicu i genocid iz jula 1995. godine, koji se ondje desio, očuvati od zaborava? Historija ima veoma važnu ulogu, mišljenja su historičari. Baš kao što veliku ulogu ima i umjetnost koja progovara autentičnim jezikom.
Glumci i glumice Sarajevskog ratnog teatra su čitajući imena srebreničkih žrtava obilježili 11. juli u Sarajevu. Intuitivnim jezikom umjetnosti.
“Čuvanje memorije na ono što se desilo nam obezbjeđuje sadašnjost i budućnost. Mi sebi ne možemo dozvoliti komociju da se umorimo od podsjećanja na ono što se desilo, na jednu od najvećih tragedija koja se desila u historiji ljudske civilizacije”, kaže Selma Spahić, glumica Sarajevskog ratnog teatra.
Jezik umjetnosti univerzalan je. A njezina društveno-angažirana funkcija od iznimne je važnosti, osobito kada je riječ o suočavanju s ratnom prošlošću, ali i očuvanjem onog što se dogodilo od zaborava.
“Imamo jasne poruke – poruke mira, da se ne zaboravi i da prenesemo da danas moram živjeti, sada i ovdje, za budućnost. Ali ako ne mislite o prošlosti i ako na pozitivan način ne odajete počast žrtvama, onda ni budućnosti nema”, smatra Maja Salkić, glumica Sarajevskog ratnog teatra.
Genocid u Srebrenici nije moguće zaboraviti. Ipak, pod svaku cijenu treba izbjegavati retraumatizaciju preživjelih, mišljenja je direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Kaže kako se sjećanje dekretom ne može ukinuti.
“U nekim društvima se i to dešavalo. Dekretom je ukinuto sjećanje na određene traumatične događaje i sva priča o tome. Ipak se ta društva nisu izvadila iz traume. Šutnjom ništa. Ponavljanjem koje nema određeni smisao ništa. Moramo naći treći način”, tvrdi Šejla Šehabović, direktorica Muzeja književnosti i pozorišnje umjetnosti BiH.
Srebrenica kao svjetski simbol stradanja, bola i patnje. Suočavanje s prošlošću – genocidom nad Bošnjacima u tom kraju – imperativ je ovdašnjih društava. Baš kao što je važno očuvati srebreničku patnju od zaborava. Zadatak je na svakom pojedincu, ali i sistemu – naročito onom obrazovnom.
Možda bi pravi način bio i kvalitetan obrazovni sistem, čime se ovaj bosanskohercegovački ne može baš pohvaliti, smatra historičar Husnija .
“Trebalo bi pronaći način kako to što se predaje djeci, ne utječe negativno na njih, već pozitivno. Ne vidim razloga da se u obrazovni sistem uvlači bilo kakav tabu, pa ni ovaj o Srebrenici. Da – mislim da Srebrenica, kao i svi ostali zločini počinjeni u posljednjem ratu trebaju biti predmet predavanja djeci u školama”, zaključuje Kamberović.
Da potočarska dolina bijelih nišana i svega onoga što oni u tišini kazuju ne bude samo slika koje se sjetimo 11. jula, već da kao podsjećanje i opomena bude urezana u kolektivnoj memoriji – zadaća je u budućnosti i vladajućih struktura.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
