Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane analizirao je završnicu izborne kampanje i aktualna događanja u BiH.

U analizi “BiH: Nakon izbora neće biti velikih promjena” ocjenjuje se da je, imajući u vidu da su predstojeći Opći izbori u BiH do sada najneizvjesniji, izborna kampanja bila najprljavija od proglašenja nezavisnosti države.  

Pored dosadašnje „uobičajene“ izborne retorike gdje su se politički subjekti međusobno optuživali za slabo stanje u državi i društvu, izdaju nacionalnih i drugih interesa, krađu, korupciju i nepotizam, protekla izborna kampanja je protekla u personalnim napadima, špekulacijama i lažima prilikom kojih je iznošen privatni ili porodični „prljavi veš“’.  

Kako se navodi “najopskurniji napad je uslijedio od Fahrudina Radončića (SBB) i njegove TV Alfa i to na umrlu majku Bakira Izetbegovića (SDA)”, Radončićevog protukandidata za funkciju bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Zatim slijedi napad na Ognjena Tadića (SDS), protukandidata Milorada Dodika (SNSD) za mjesto predsjednika Republike Srpske (RS) u kojem se tvrdilo da je Tadić vrbovan za hrvatsku obavještajnu službu još dok je boravio u zatvoru u Splitu 1993. godine, kada je zarobljen kao novinar na kninskom ratištu od strane hrvatskih snaga.  

“Također, javno objavljivanje medicinskog dosjea Bakira Hadžiomerovića (SDP), koji se za vrijeme rata u BiH liječio od teških psiholoških trauma je radikaliziralo kampanju, ali i samo hapšenje skoro kompletne porodice Lijanović pred izbore je dodatno unijelo nepovjerenje među političkim subjekata. Javno objavljivanje pisama u kojima se Željko Komšić (DF) predstavlja kao neradnik, koji svakodnevno bježi s posla iz Predsjedništva BiH prije nego nastane gužva na sarajevskim ulicama, do toga da je Emir Suljagić (DF), kao ministar obrazovanja u Kantonu Sarajevo ukinuo vjeronauku zato što sin Zlatka Lagumdžije, predsjednika SDP, ne voli vjeronauku”,navodi IFIMES.  

Prozivka Fahrudina Radončića od strane Bakira Izetbegovića da Radončić nikada nije ušao u džamiju, nikada nije demantirana od strane Radončića, dok su svi drugi učesnici, svako na svoj način, pokušali demantirati ili objasniti informacije koje se tiču privatnog života.  

U takvoj izbornoj kampanji programi i ideje su ostale u drugom planu, navodi se u analizi IFIMES-a.

Karakteristika izborne kampanje u Republici Srpskoj (RS), pored međusobnih optuživanja i personalnih napada bilo je fokusiranje na opstojnost RS i na retoriku protiv BiH kojom se na sve moguće načine pokušalo privući glasačko tijelo.  

Kandidati za člana Predsjedništva BiH iz RS su stalno naglašavali da će braniti RS u Predsjedništvu BiH, što je apsurd i politički nonsens, ali i zvanična matrica s kojom nastupaju svi predstavnici iz RS. Kandidati za srpskog člana Predsjedništva BiH iz RS su podjednako neinventivni i politički istrošeni. Željka Cvijanović (SNSD) sa velikim neiskustvom za takvu funkciju i Mladen Ivanić (PDP), bezidejni dugogodišnji političar, su vjerojatna srpska rješenja za Predsjedništvo BiH. Ipak, prednost još uvijek ima Ivanić, mada posljednji istupi Ivanića u kojima je izrekao niz nepromišljenosti i političkih gafova bili su blijedi i neuvjerljivi. „Najjača“ Ivanićeva izjava je bila da se Hrvatima ne treba pomagati, jer navodno Hrvati dok je on bio u institucijama BiH nikada nisu pomagali Srbe iz RS odnosno radili su za bošnjačke interese ili su bili neutralni.  

U  političkoj borbi za RS u blagoj prednosti su SNSD i Dodik za predsjednika RS. Značajna je uloga Socijalističke partije (SP), koja poslije izbora može biti ključna za formiranje nove vlasti. Ukoliko bude masovan izlazak na izbore u RS Dodik i SNSD bi mogli postati izborni gubitnici. Postoje nagovještaji da su Dodik i Bosić dogovorili postizborno koaliranje, ali šanse Ognjena Tadića su veoma izgledne, posebno zbog toga što se Tadić smatra žrtvom svoje vlastite stranke SDS i pogrešne i neprincipijelne politike koju godinama sprovodi Mladen Bosić, predsjednik SDS. Najjači adut Dodika u izbornoj kampanji je putovanje u Rusiju i posjeta ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Jedino bi premijer Srbije Aleksandar Vučić mogao pomoći opoziciji u RS, a poznato je da Vučić ne podržava Dodika. Bez jasnog stava Vučića, opozicija ostaje uskraćena možda za odsutnu podršku.  

U Federaciji BiH su se izdiferencirala dva politička bloka, jedan je zajednički DF i SBB, a drugi je SDA i SDP. Očekuje se pobjeda SDA, a zatim će po rezultatima skoro biti istovjetan rezultat DF i SDP, pa tek onda SBB. HDZ na čelu sa Čovićem je najstabilniji i samo bi se čudo moglo desiti da HDZ ne dobije podršku hrvatskih glasača. Izostanak podrške Željka Komšića za kandidaturu Martina Raguža (HDZ1990) će biti odlučujuća činjenica da Dragan Čović (HDZ) pobjedi za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.