Hiljade migranata s područja Unsko-sanskog kantona gotovo sakodnevno se izlažu opasnostima koje ih mogu životno ugroziti. Naime, zbog činjenice da su ilegalno stigli do Bosne i Hercegovine, ne posjeduju validne dokumente, Hrvatska ih ne želi regularnim putem pustiti preko zvaničnih graničnih prijelaza - gotovo svi se odlučuju za šume.

Tamo vrebaju životinje, hladnoća, litice. Obišli smo dio rute na Plješevici, u blizini Bihaća, kojom se najčešće kreću.

Oko 16 sati, desetine migranata, krenuli su iz Bihaća put Plješevice. Na put do granice dug više od 30 kilometara. No, kroz izuzeztno težak i opasan teren. Svakodnevno ih ovim putem prođe u grupama od 50 do 100, a najviše u danima vikenda, kažu mještani sela Zavalje. Ne prave im nikakve probleme.

“Idu kroz šumu, gore do doma, gore ima neki dom, to je vjerovatno od šumara kućica, sad kud dalje ide ja nemam pojma.
Da li se nekada zadržavaju ovdje? Da natoče vode, da se snabdiju i to je to”, kazao je Saša, mještatnin Zavalje.

Nedaleko od sela Zavalje tabla, Zona medvjeda, krećete se na vlastitu odgovornost. Upravo je to dio rute kojom prolaze migranti.

Stari planinar Fadil Jusić pojašnjava:

“Ima medvjeda, ima veprova, ima divljih svinja najviše. A vukova, oni ako se pojave, onda se pojavljuju u čoporu. I ako je čovjek sam vrlo je opasno sresti takve životinje”, istakao je Fadil Jusić, planinar.

Svjestan svih opasnosti koje vrebaju, Anes Hasan, 24-godišnji Sirijac, treći put pokušava ovom rutom do Hrvatske. Sa suzama u očima, spreman je na najgore. Jer kaže, kud da ide? U Bihaću nema mjesta u kampovima, u Kladuši također, u Sarajevu je predaleko od granice. Nigdje nije dobrodošao. A samo želi da se sastane s porodicom koja je u Njemačkoj. Već četvrtu godinu živi kao izbjeglica.

“Nije me strah ničega jer mi dolazimo iz mjesta na kojima smo već bili mrtvi, poput moje zemlje, svašta sam tamo vidio, ovdje nema šta da me plaši, ni životinje. Mi ne želimo ovdje nikome probleme da pravimo, ni vama ni Hrvatskoj, ali shvatite ja svoju porodicu nisam vidio četiri godine”, naglasio je Anes Hasan, Sirijac.

Od sela Zavalje do dijela na kojem Bosna i Hercegovina graniči s Hrvatskom, je gotovo sat vremena vožnje, makadamom, brzinom od oko 30 kilometara na sat. Što znači da grupama migranata treba znatno, znatno duže.

Na putu nailazimo na ostatke njihovog boravka na Plješevici. Deke. Odjeća. Hrana. Zgarišta. Nerijetko privremeno skrovište pronađu u napuštenim planinarskim domovima, ili šumarskim kućama na koje naiđu. I dok je temperatura u Bihaću 21 stepen – u ovim šumama danas, deset stepeni niže. Oznake opasnoti od mina na svakom koraku. No mine, životinje i hladnoća nisu jedine opasnosti.

“Jedan moj prijatelj je išao sa svojim komšijom i oni su u povratku odlučili da se vrate nekom prečicom, šta se desilo? To je bilo poslije kiše, lišće je opalo ono jesensko i njegov komšija se okliznuo A dole je bila provalija. I on se uspio zakačiti nogom za neko drvo, a onda on da bi njemu pomogao je krenuo i bila je ispod lišća grana, klizava i njega je bacila totalno preko kroz čitav zrak. On je letio dole oko 30 metara. Neka velika sreća ga je spasila da je uopšte ostao živ”, kazao je Fadil Jusić, planinar.

Snijeg kada padne, ovom rutom će biti gotovo nemoguće ići. Naime, nameti znaju biti i po nekoliko metara, a temperatura znatno ispod nule. Nakon kilometara i kilometara vožnje, koje desetine migranata na dnevnoj bazi, prepješači, blizu je i kontrolna tačka. Međudržavna granica, Crni Vrh, no prethodno i mjesto okupljališta.

Džakulinka, na 1185 metara n/v jedna je od posljednjih lokacija u Bosni i Hercegovini na kojoj se privremeno zadržavaju migranti koji kroz šumu pokušavaju doći do Hrvatske. Ostaci njihovog boravka ovdje vidljivi su na svakom koraku. Sljedeći izazov je Crni Vrh, koji ako pređu dospiju u hrvatsko mjesto Korenica. No, tamo ih čeka policija. A.I. Plješevica.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.