U Velečevu kod Ključa, na samom ulazu u Unsko-sanski kanton, desetine migranata provode noći i dane na kiši, snijegu, u blatu. Bez hrane, vode, adekvatnog krova nad glavom u opasnosti od bolesti - migranti koji se ovdje zateknu, na ivici su snaga.

Ovo mjesto postala je njihova posljednja stanica. Kažu, pokušali su svuda. Kada dođu u Sarajevo – policija im, tvrde, poručuje da idu u Bihać, jer za njih tamo nema mjesta. Kada krenu u Bihać, ovdašnja policija ih zaustavlja i ne dopušta dalje od granica Kantona.

Jer ni u Bihaću za njih nema mjesta. Ostavljeni na vjetrometini, pitaju se, zašto im ovo rade.

“Mi krenemo u Bihać pješke, onda nas bosanska policija uhvati na putu, odvede nas sto kilometara dalje, deportuje nas negdje na planine. Meni se četiri puta to desilo, nekad s lijeve strane u planine, nekada s desne, ne znam nikada ni gdje idem. Šta je ovo? Vrlo sam frustriran zbog policije”, ističe Ali, Pakistan.

Od Velečeva do Bihaća je stotinjak kilometara. Za njih su to tri dana hoda. Broj migranata u kampu konstantno varira. Kako jedni pokušavaju da se probiju dalje, tako drugi, koje policija zaustavi u ovom mjestu i izvede iz autobusa, privremeno boravi u katastrofalnim uslovima.

“Evo imam lijek koji je istekao, za astmu, za probleme u prsima koje imam, ostale su mi još dvije tablete. (Šta ćeš sada jesi li tražio od nekoga da ti pomogne s lijekovima?) Mi svi želimo samo da idemo u kamp u Biru, tamo ima doktor, ali ako ostanemo ovdje to je ogroman problem. Evo vidite da u ovoj spravi nema kisika”, priča jedan migrant.

U međuvremenu, pomoć pristiže. Građani Ključa donose odjeću, hranu. Koliko su u prilici dati. No, apeluju na Vladu USK da problem priliva migranata rješava na drugačiji način. Jer aktuelni očigledno – ne funkcioniše.

“Kad god legnem ili ustanem razmišljam o ovim ljudima, ne znam kako im pomoći. Mi mještani koliko god možemo pomažemo na ovaj način, ali ovo je ništa, ali vlast bi trebala puno više da učini. Moraju naći neko rješenje, ja sebe zamišljam u ovoj situaciji”, kaže Merima Mistrić, Ključ.

“Pokušavali smo na različite načine da ih vratimo u Sarajevo, jučer je bila inicijativa građana Ključa, skupili smo novac za njih 27. Sinoć smo dobili informaciju da tih 27 ljudi nije došlo do kampa. Zašto? Ne znam, njih odavde niko nije natjerao, dobrovoljno su otišli. Znam sigurno da su htjeli da odu u kamp”, dodaje Sanela Klepić, Ključ.

I dok za njih nema mjesta ni u Sarajevu, ni u Bihaću, a policija danonoćno stražari i ne propušta prolaz dublje u unutrašnjoj Kantona – prijevoznici autobusa uredno svima njima naplaćuju pune iznose karte za relaciju Sarajevo – Bihać u iznosu od skoro 50 maraka u jednom smjeru. A potom ih po uputama policije iskracavaju desetinama kilometara dalje.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.