U ranim jutarnjim satima temperature u Sarajevu dosežu i do minus 17 stepeni i dok je mnogima nezamislivo bez prijeke potrebe izlaziti napolje, brojni migranti nemaju druge opcije. Najhladnije dane u godini dočekuju na sarajevskim ulicama, u potrazi za toplim obrokom, uz čaj ili kafu pokušavaju se ugrijati u lokalima, a utočište za vrijeme molitve pronalaze i u džamijama.

Zbunjeni ispred sarajevske Željezničke stanice. Ni otići, ni ostati. U gotovo bezizlaznoj situaciji je i Sejfatulah iz Afganistana. Posjeduje samo ruksak. Potpuno prazan. Mobitel, novac, vreću za spavanje, odjeću – sve mu je kaže oduzela hrvatska policija u pokušaju da ilegalno pređe granicu.

“Imam karticu za smještaj u Biri u Bihaću, ali sad ne mogu tamo jer nemam novca za kartu. Već 12 dana sam po ulicama, bez vreće za spavanje, deke, spavam tamo, ovamo. Hrvatska policija mi je sve uzela i deportovala me čak za Srbiju. Kampovi tamo su užasni, u Bosni nisu loši, ali ovdje nema ništa drugo, nema posla, ja sam otišao kako bi mogao zaraditi za svoju siromašnu porodicu koju sam ostavio u Afganistanu”, kaže Sejfatulah iz Afganistana.

Dok pokušava pronaći načine kako doći do novca za kartu koja će mu osigurati povratak u Bihać, povremeno se grije unutar zidova Željezničke stanice. No, nije jedini. Desetine migranata su tu koji su upravo otišli iz bihaćke Bire. I sada su osuđeni na hladne sarajevske ulice. Kažu, nisu više mogli izdržati. Hiljade ljudi u kampu. Nedovoljno hrane. Toaleta. Loši uvjeti. Čuli su da je stanje bolje u Ušivku. Čekaju, kažu, policiju da pokušaju dobiti smještaj u Hadžićima.

“Znam da je napolju prehladno, a ja nemam ni dobro obuću, čarape, ni deku, nemam ni novca da nađem neki smještaj, tražim da me smjeste u neki kamp ovdje, tražim pomoć. Policija je dolazila i obećala da će nas odvesti. Čekamo”, poručuje Semir iz Pakistana.

Unutar džamijskih zidova, desetine migranata, kratkotrajno utočište od hladnoće pronalaze u vrijeme molitve. Među njima i Marokanac Said. Pet mjeseci je u Bosni i Hercegovini. Ne želi otkriti lokaciju na kojoj trenutno boravi, no kaže, nije u kampu. Lakše će tvrdi, izdržati ekstremne minuse, nego Pakistance.

“Mnogo je hladno, ali ja želim bolji život, izdržat ću, sedmicu, tri sedmice, mjesec, koliko treba, a nakon toga Evropa. Sve je zatvoreno, sve granice, ali uspjet ću, prvo Bihać, Hrvatska pa Slovenija, cilj je Francuska, tamo mi je porodica”, kaže Said iz Maroka.

Rijetki su i oni koji izlaze iz kasarne Ušivak. Srećemo tek nekoliko najhrabrijih. Libijaca. No, i oni u žurbi. Što da se sklone od minusa, što da stignu na obrok. Kažu, situacija u kampu nije dobra.

“Imamo problema sa spavanjem, tek nekoliko soba je osposobljeno, a mogo ljudi ima. Hrane također vrlo malo ima, granice su nam zatovrene, nemamo novca, nemamo posla, nemamo ništa, eto, to je život izbjeglice ovdje u Bosni”, navodi migrant iz Libije

Nerijetki su prizori grupica koje satima borave ispred tržnih centara. Nadaju se da će im neko ponuditi pomoć. Hranu, novac.

N1 pratite putem aplikacija za Android| iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook| Instagrami UŽIVO na ovom linku.