Trend iseljavanja radne snage iz Bosne i Hercegovine tema je o kojoj se sve više govori. Mnogi se pribojavaju da bi novi njemački zakon o useljavanju radne snage mogao biti uvod u sljedeći egzodus iz Bosne i Hercegovine. No,ova tema drugačije izgleda u očima Njemačke. U nastavku donosimo razgovor sa Alexanderom Wilhelmom, izvršnim direktorom odjela za međurodne odnose pri Agenciji za rad SR Njemačke. Razgovor je vodila Aida Hadžimusić.

Novi zakon o useljavanju, koji je usvojila Vlada Njemačke, nešto je o čemu se na Zapadnom Balkanu mnogo govori. Pojasnimo detalje novih regulativa balkanskoj publici. Ko će i kako moći raditi u Njemačkoj?

Kada je novi zakon u pitanju, najvažnije je spomenuti da on neće stupiti na snagu prije početka naredne godine. U ovom trenutku nema promjena.

Novi zakon će, ipak, ukloniti jednu od glavnih dosadašnjih prepreka. Na primjer, ranije su radnici izvan EU mogli dobiti posao u Njemačkoj samo pod uslovom da nije bilo radnika unutar Njemačke ili EU koji su mogli obavljati te iste poslove. To će se promijeniti?

Naravno, bit će promjena. U ovom trenutku imamo ograničenje, u smislu da se u Njemačkoj mogu zaposliti samo određeni radnici, odnosno kvalificirana radna snaga. Imat ćemo promjene i kada je u pitanju procjena utjecaja na tržište rada, u smislu da li imamo radnike u Njemačkoj ili EU koji bi mogli obavljati taj posao. Bit će mnogo lakše za radnike iz “trećih zemalja” da dođu raditi u Njemačku.

Jedna od osnovnih zakonskih promjena je to što će kvalificirani radnici moći otići u Njemačku na šest mjeseci, kako bi tražili posao ili obavljali neki freelance angažman, pod uslovom da govore njemački jezik i mogu snositi troškove života?

Tako je. Moraju biti u mogućnosti snositi troškove života. Veoma važno, kvalifikacije koje su stekli u Bosni i Hercegovini moraju biti prepoznate u Njemačkoj. One moraju biti ekvivalentne njemačkim standardima. To je nešto što se neće mijenjati.

Procedure kada su vize u pitanju u Bosni i Hercegovini su veliki problem. Čak i radnici koji su već našli posao u Njemačkoj moraju čekati godinu ili duže, prije nego im bude zakazan termin u ambasadi. Hoće li se i ovo promijeniti?

To vam u ovom trenutku ne mogu reći. Na to pitanje može odgovoriti samo ambasada. No, kada je naša vlada u pitanju, prioritet je da se to promijeni. Znamo da nimalo nije zadovoljavajuća činjenica da mnogi ljudi koji su našli posao u Njemačkoj i žele doći i raditi ovdje i pri tome su jako potrebni njemačkom tržištu, moraju tako dugo čekati na vizu. To je nešto što ne može biti promijeniti zakon, poput novog zakona o useljavanju. To je pitanje procedura svih institucija koje su uključene, ali i pitanje tehničke opremljenosti ambasada.

Važno je spomenuti i to da regulative neće biti ograničene samo na sektore gdje postoji manjak radne snage. Znači li to da će doslovno bilo ko sa Zapadnog Balkana moći živjeti i raditi u Njemačkoj?

Ne. Kao što sam podcrtao, najvažnije je da imate kvalifikacije koje su prihvaćene u Njemačkoj. Svi koji su zainteresovani da žive i rade u Njemačkoj moraju proći proces priznavanja kvalifikacija. Samo osobe čije se kvalifikacije priznaju u Njemačkoj, mogu ovdje živjeti, raditi i dobiti posao. Ugovor o radu također je uvjet.

Šta je sa osobama koji imaju zvanje iz oblasti humanističkih nauka ili jezika, ili bilo koje druge oblasti koja ne podrazumijeva deficitarna zanimanja u Njemačkoj?

Sve dok te osobe imaju ponudu za posao, poslodavca i njihova diploma se priznaje, mogu raditi u Njemačkoj. U suprotnom, ne mogu.

Koliko je zaista veliki deficit radne snage na njemačkom tržištu? U kojoj se mjeri Njemačka mora oslanjati na radnu snagu iz takozvanih “trećih zemalja”, koje uključuju zemlje Balkana, a među njima i Bosnu i Hercegovinu?

Njemačka, baš kao i mnoge druge evropske zemlje, nema baš dobar demografski razvoj. Imamo dobru ekonomiju. Potrebni su nam radnici. U Njemačkoj ulažemo, kako bismo poboljšali obrazovanje, više omogućili ženama da rade puno radno vrijeme, kako bismo omogućili starijim radnicima da duže ostaju na pozicijama. Ipak, uz sve te mjere i ulaganja, svjesni smo da nam trebaju kvalificirani radnici iz drugih zemalja. Važno nam je da pokažemo da smo otvoreni za radnike iz inozemstva, u oblastima gdje nam to treba.

U kojim oblastima postoji najveći deficit? Koja radna snaga nedostaje Njemačkoj?

U suštini, postoje nedostaci u akademskim i neakademskim profesijama. Tu je cijela lista zanimanja. Najveći deficit imamo u oblasti medicine i zdravstvene njege. Imamo veliku potražnju za doktorima, medicinskim osobljem, njegovateljima, fizijatrima. Pored toga, velika je potreba i za tehničkim stručnjacima. Ne u svim, ali u mnogim da, na primjer, inžinjeri sa određenim kvalifikacijama, IT i software stručnjaci, stručnjaci iz oblasti energetike, ali i vodoinstalateri. Treći sektor u kojoj imamo deficit je građevina.

Kakva su vaša dosadašnja iskustva sa radnom snagom Zapadnog Balkana, a posebno radnom snagom iz Bosne i Hercegovine?

Mi imamo dugotrajno partnerstvo sa BiH. Znate da postoji i veoma duga migracijska tradicija kada je u pitanju BiH i Njemačka. Ne mogu vam tačno reći, jer ja nisam poslodavac. Mi postavljamo oglase i zapošljavamo i ne mogu govoriti u ime poslodavaca. No, ono što mi možemo vidjeti iz projekata koje radimo sa poslodavcima, na primjer kada je u pitanju saradnja Njemačke i BiH prilikom zapošljavanja medicinskog osoblja, vidimo da su jako zadovoljni radnicima iz BiH.

No, ipak nam možete otkriti nešto u uslovima rada u Njemačkoj. Maloprije ste spomenuli da Njemačka ekonomija stalno raste. Kakvi su uslovi i plate za radnike u Njemačkoj, ne samo iz “trećih zemalja”, već općenito?

Prije svega, uslovi rada su isti za svakoga ko živi u radi u Njemačkoj. Nije važno dolazi li neko iz “treće zemlje”, iz neke od zemalja EU, ili se radi o građanima Njemačke. Zakoni i pravila na tržištu rada, uključujući i plate, isti su za sve radnike, bez obzira na to odakle oni dolaze. To je nešto što mi, kao javni servis za zapošljavanje, provjeramo kada zapošljavamo u drugim zemljama, baš i kao i cijeli pravni proces koji uključuje useljavanje kvalificirane radne snage u Njemačku. Uvijek se provjerava da li su uslovi rada usporedivi sa standardima koji su ponuđeni njemačkim radnicima. Općenito, Njemačka je jedna od zemalja sa najvećim platama na Zapadu. Imamo veoma privlačne uslove rada za medicinske sestre, za ljekare. U okviru ovih branši, svakako postoje razlike, s obzirom na to radi li se o velikim kompanijama, da li je posao u ruralnom ili urbanom području. Općenito imamo veoma visoke standarde kada su u pitanju uslovi rada. To uključuje plate, ali i socijalu zaštitu koju nudimo radnicima u Njemačkoj.

Iz BiH, najviše ljekari i medicinski radnici odlaze u Njemačku. No, mnogo košta školovanje jednog ljekara. U tom smislu, koliko je Njemačkoj značajno što na neki način dobije već školovane stručnjake?

U Njemačkoj imamo besplatno školovanje, pa tako i za ljekare. Svako ko studira medicinu u Njemačkoj, dobiva besplatno obrazovanje. Mora snositi samo troškove života. Investiramo u u ovaj sektor. Kada zapošljavate nekoga iz inostranstva – doktora, ili bilo kojeg medicinskog radnika, svakome ko želi doći u Njemačku, živjeti i raditi ovdje, potrebna je dodatna edukacija, da bi njihove kvalifikacije bile u skladu sa standardima i uslovima rada koje mi nudimo u bolnicama. Sve te troškove snose poslodavci. Naravno, važno je to što imamo mogućnosti. Njemačka je privlačna zemlja za medicinske radnike i ljekare. No, mi ulažemo i sami. Šta više, vjerovatno znate da je mnogo ljekara iz Njemačke, koji idu raditi u Holandiju, Švedsku, Norvešku, Švicarsku…

Oprostite, je li to problem i za Njemačku? Mnogi mediji u Njemačkoj izvještavaju da i Njemačka ima problema sa iseljavanjem radne snage, posebno kada su doktori u pitanju?

Ne, mislim da je to normalno, posebno unutar EU. Slobodno kretanje radne snage uvijek ima dvije strane. Nije samo imigracija, već i emigracija. Normalno je i dobro da ljudi idu u inostranstvo, žive i rade tamo, steknu vještine i vrate se. Ne smatramo da je to veliki problem.

Validnost diploma je ovih dana velika tema u BiH. Novinarka iz BiH je dokazala da je moguće kupiti diplomu za medicinsku sestru, iako nije prisustvovala niti jednom času. To je pokrenulo veliku diskusiju u vezi sa validnošću diploma. Koje diplome Njemačka prihvata iz “trećih zemalja?” Da li je do sada bilo nekih revizija ili inspekcija?

Ne mogu vam reći opšte pravilo, jer to zavisi od posla o kojem govorimo, od kvalifikacija, od univerziteta na kojem je izdata diploma, ali i od institucije u Njemačkoj, koja je zadužena da provjeri svu paprilogoju. Naše su procedure u tom pogledu uvijek veoma stroge. Najprije ambasade provjeravaju papirologiju i diplome, a onda u okviru procesa nostrifikacije očekujemo da kandidat preda originalne dokumente. Potom imamo institucije koje su zadužene za potvrdu kvalifikacije. Ako postoje sumnje, onda postoji i mogućnost da zatražimo od kandidata da kroz dodatne informacije dokaže da zaista ima potrebne kvalifikacije.

N1 pratite putem aplikacija za Android| iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook| Instagram i UŽIVO na ovom linku.