Ovaj jezik su izmislili i koristili majstori - neimari (dunđeri) iz Osata, regije oko Skelana i Srebrenice na obali Drine. Sada je, uz Nevesinjsku olimpijadu i uzgoj lipicanera, kandidovan za kulturnu baštinu UNESCO-a.
Došli majstori u selo i sa jednim domaćinom se pogodiše da mu grade kuću. On ih pozva da zajedno ručaju. Za stolom stariji majstor govori mlađem:
“Budi šuman dok banimo. Nickam pjeriti conge šulje, tremka volka su kećaši koji conga pjere”.(Budi dobar dok radimo. Nemoj piti mnogo rakije dok jedemo, jer gazdarica kaže loši su oni koji puno piju).
“Odakle ste vi majstori? Kojim to jezikom govorite?”, zapita ih gazda začuđen.
“Mi smo ti iz Osata a ovo je naš banjački, dunđerski jezik jer i dunđerima nas zovu“,kazaše mu majstori.
Ovakvih ili sličnih scena i razgovora mogli ste čuti na mnogim gradilištima diljem bivše Jugoslavije do posljednjeg rata a danas rijetko. Ovaj jezik su izmislili, koristili i još ponegdje ga koriste majstori – neimari (dunđeri) sa područja Osata – velike regije oko Skelana i Srebrenice na obali Drine koji su čuveni po svojim graditeljskim poduhvatima.
Gradili su Osaćani lijepe kuće od brvana nad kamenim podrumima što ih danas gledamo u svim etno-selima po BiH i Srbiji. Osaćankama se zovu i brojne crkve brvnare građene bez ijednog eksera. Osaćani su izmislili krov “na četiri vode”, njihove kuće uvijek imaju ulazna i izlazna vrata jer se u Podrinju od neke sile često bježi. Njihov je i jedan tajni, majstorski jezik, banjački, omiljen i šire, kod majstora građevinske struke iz istočne Bosne i zapadne Srbije. Služili su se njime najčešće kada su išli na rad u drugim krajevima.
Jezik graditelja – bez normi, gramatike i pisma
Osaćanski jezik nema jezičke norme, gramatiku niti svoje pismo. Neki jezički stručnjaci kažu da to u stvari i nije poseban jezik već lokalni govor malog broja, isključivo muškaraca sa određenog područja, vezanih istim poslom i po tome, jeste jedinstven u svijetu. Evo nekoliko primjera tajnog, gotovo izumrlog jezika
Kulabinica smerala tauške, tavži šuman anjež – Gazdarica je zaklala kokoške, biće dobar ručak.
Šumnjak će fole štiti – Gospodin će pare dati
Trem zabanjio lešicu, tažiće miše – Gazda je zaklao ovcu, biće mesa
Šumne čkojke u vajcana – Djevojka ima dobre noge.
Kalaba kećast, ne ubanjava guraču, šušljiku i rušu da se popiri –Gazda je loš, ne da kafu, rakiju ni vino da se popije.
O tome kako je nastao ovaj jezik nema pisanih tragova a smatra se da je nastao iz nužde i da se prenosio s koljena na koljeno, kao što se i neimarstvo prenosilo i učilo. Osaćanski neimari vjeruju su da su taj jezik nasljedili od njihovog patrona i zaštitnika Svetog Tome.
Banjački govor ili kako ga ljudi iz Osata zovu osaćanski ili dunđerski jezik, ovih dana će i zvanično biti kandidovan na UNESCO reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Uz ovaj jezik će biti kandidovana Nevesinjska olimpijada i tradicionalni uzgoj konja lipicanera. Kao nematerijalno kulturno nasljeđe Srba na ovu listu ranije su uvrštene porodične srpske slave, pjevanje uz gusle, tradicionalna narodna igra kolo, zmijanjski vez i branje trave ive na Ozrenu.
Priče naših banjaka
Primarijus dr. Radomir Pavlović dugogodišnji predsjednik SO Srebrenica i odnedavno direktor novoformiranog Nacionalnog parka “Drina” Srebrenica, već duže vremena se bavi istraživanjem osaćanskih običaja i jezika. On je autor knjige “Priče naših banjaka”, a upravo je izdao i “Banjački riječnik”.
“Banjaci su svoj tajni jezik koristili da bi se lakše i brže sporazumijeli u pečalbi, da bi međusobno ukazali na eventualne greške u radu, da iskažu svoje potrebe i namjere, a da ih drugi ne razumiju. Tajni jezik im je služio i da izbjegnu neke opasanosti ili prevare na koje su nailazili pri višemjesečnom životu daleko od kuće”, kaže dr. Radomir Pavlović.
A kako se dr. Pavlović zainteresovao za ovaj jezik i kako je došlo do ideje da se banjački jezik zaštiti? “Sve je krenulo tako što su nakon rata u Skelanima održana dva naučna skupa na kojima se govorilo o banjačkom govoru i jedinstvenosti osaćanske gradnje i govora. Na tim skupovima pokrenuta je inicijativa da se osaćanski jezik kandiduje za upis na listu UNESCO-a kao izuzetno nematerijalno nasljeđe. MIslim da će se tako stvoriti bolji uslovi uslovi da se on zaštiti od izumiranja “, smatra Pavlović. Osaćanski jezik danas je skoro nestao jer govori ga mali broj ljudi sa siromašnim fondom banjačkih pojmova i riječi.
Više čitajte na portalu Deutsche Wellea.
N1 pratite putem aplikacija za Android| iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook| Instagram i UŽIVO na ovom linku.
