Institucije u BiH nisu dužne da od građana traže Uvjerenje o nekažnjavanju prilikom prijave na konkurs. To su u nekim institucijama shvatili doslovno, pa je Uprava za indirektno oporezivanje zaposlila dva radnika, od kojih je jedan i osuđivan. Umjesto da pribavi uvjerenje o njihovom neosuđivanju, Uprava je pogrešno tumačila zakon.

Uprava za indirektno oporezivanje u oktobru prošle godine objavila je konkurs za prijem radnika na više radnih mjesta. Tada su primljeni Novo Đukić i Mišo Novković, o čemu svjedoči i rang lista, koju posjeduje i naša redakcija. Prema našim saznanjima, Novo Đukić presuđen je za utaju poreza, dok se Novković povezuje sa slučajem Kemal Čaušević. Uprava uvjerava da su oni zaposleni po zakonu, jer, kako tvrde, nisu dužni da od kandidata traže Uvjerenje o nekažnjavanju.

“Prema važećem zakonskom propisu, ne  možemo tražiti uvjerenje o nekažnjavanju”, izjavio je Ratko Kovačević iz UIO BiH.

Uprava se pozvala i na mišljenje Agencije za zaštitu ličnih podataka, u  kojem se navodi da građani nisu dužni da dostavljaju Uvjerenje o nekažnjavanju.

U Zakonu o krivičnom postupku stoji: “Niko nema pravo da od građanina traži da dostavi dokaz o svojoj osuđivanosti, odnosno neosuđivanosti”. Međutim, u Agenciji za zaštitu ličnih podataka BiH kažu da se ta rečenica često zloupotrebljava. Građani ne dostavljaju traženo uvjerenje, ali institucije su dužne da traže po službenoj dužnosti.

Pojednostavljeno, za prijavu na konkurs nije potrebno Uvjerenje o nekažnjavanju, ali prilikom zaposlenja, u konkretnom slučaju, Uprava za indirektno oporezivanje je morala da to traži od nadležnih institucija.

Više u prilogu Borisa Breze.