Na današnji dan, prije 26 godina stradala je prva od dvanaest banjalučkih beba koje su se ugušile zbog nedostatka kisika u inkubatorima. Tek rođene bebe platile su ceh ratnih sukoba i političkih odluka. Zdrave, tek rođene bebe trebale su samo nekoliko udaha kiseonika da bi preživjele. U banjalučkom porodilištu u maju 1992. godine nije ga bilo.
U maju ratne 1992. godine Klinički centar Banjaluka ostao je bez boca sa kiseonikom. Zdrave, tek rođene bebe trebale su udisaje da bi preživjele. Za manje od mjesec dana dvanaest beba se ugušilo.
Od posljedica 2006. godine preminula je Slađana Kobas. Jedini preživjeli je Marko Medaković, diše sa trećinom pluća, ima cerebralnu paralizu, hematom na mozgu i druge zdravstvene probleme.
“Mi svake godine dolazimo ovdje da obnovimo sjećanje na 1992., na našu djecu umjesto da pripremamo svadbe, da ljuljamo unučadi, 27 godina je prošlo nije to malo. Trudim se svaki dan da oprostim, ali ne znam ni kome ni kako”, kazala je Dragoslava Aćimović, majka jedne od 12 beba.
Iz banjalučkog Caritasa u Klinički centar dostavljeno je osam boca, a za jednu bebu su potrebne dvije boce dnevno, naveo je u knjizi “Šta su skrivile” istoričar Nikola Borković. Apel za pomoć upućen je cijelom svijetu.
Odazvali su se iz Beograda, ali je Banjaluka je zbog ratnih dejstava bila odsječena. Kiseonik se mogao dostaviti jedino avionom, ali je Savjet bezbjednosti UN u to vrijeme zabranio letove i nije dao dozvolu za taj jedan prelet.
“Nažalost sudski proces nije nikada pokrenut za ovih 27 godina i pitanje je da li će ikada i biti pokrenut jer kako se boriti sa nekim ko je Savjet bezbjednosti UN, kako mi ovako mali da optužimo nekoga toliko moćnog i jakog da odgovara”, upitala se Željka Tubić, majka jedne od 12 beba.
“Nije jedina odgovornost Savjeta bezbjednosti ovdje, jesu uveli zabranu leta ali nije bilo zabrane leta iz Sarajeva, dakle mogao se dopremiti iz Sarajeva, iz Zagreba da je postojala volja ili iz bilo koje druge zemlje u svijetu”, istakao je Milorad Kojić iz Centra za istraživanje ratnih zločina.
Konvoj medicinske pomoći sa potrebnim kiseonikom je iz Švedske stigao do Beograda u pratnji Mihajla Petrova Vukasa, torakalnog hirurga iz Geterburga. Vukas danas kaže da nije mogao ni sluti da kiseonik neće preći granicu na Drini.
“Uspio sam da prođem sve, da bi došao dovde i zaboravio da između Beograda i Banjaluke postoji granica koju je neko povukao i da ta granica bude gora i od onog berlinskog zida”, kazao je Mihajlo Petrov Vukas, torakalni hirurg u penziji.
Da su smrtno stradale bebe bile političke žrtve priznao je i tadašnji predsjednik Savjeta bezbjednosti UN Boutros Boutros-Ghali, u dokumentarnom filmu “Dah života”.
Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
