Odluku o repatrijaciji u Bosnu i Hercegovinu čeka više od 90 bosanskohercegovačkih državljana u Siriji.

Podaci nadležnih, za sada, ukazuju na 91 osobu. No, broj onih za koje se utvrđuju podaci gotovo je svakodnevno podložan promjenama i, nezvanično, već je veći od tog broja. U kampovima pod kurdskom kontrolom nalazi se najviše djece i žena. Muškarci iz BiH su u nekoliko zatvora. Svi su, ranije, boravili na teritoriji takozvane Islamske države.

Redakcija N1 u posjedu je poruke koju je nadležnima u Bosni i Hercegovini iz sirijskog kampa Roj uputila jedna od državljanki BiH.

“Poštovano Predsjedništvo, Vijeće ministara BiH, Ministarstvo vanjskih poslova BiH, MUP, zvaničnici BiH, vladine i nevladine organizacije, eselamu alejkum i dobar dan.

Ja sam jedna od bosanskohercegovačkih državljanki koja se po ne znam koji put obraća vama sa istim pitanjima, ali jos uvijek bez adekvatnih odgovora. Ovim putem u ime svih nas pišem ponovo sa pitanjem zašto se jos uvijek nalazimo u zatvoru kod Kurda? Prije više od godinu razlog je bio utvrđivanje naše ličnosti – da li smo ili nismo državljani Bosne i Hercegovine, nakon toga razlog su bila naša djeca rođena u Siriji, a po zakonu BiH (ta ista djeca ostvaruju pravo na državljanstvo ako su im jedan ili oba roditelja državljani BiH, tj. računaju se isto kao djeca rođena u bilo kojoj drugoj državi). Ovih dana aktuelan je razlog političkih i tehničkih problema, ali ruku na srce sve ovo nije istina. Podsjećam vas da mi kao državljani BiH imamo naša ljudska prava, podsjećam vas da naša djeca žive u šatorima na zemlji, da naša djeca ne znaju šta je namještaj, wc šolja itd., da naša djeca ne idu u školu i ko će da snosi odgovornost dječijih prava? Mi kao majke, Kurdi koji nas skoro dvije godine drže ovdje, ili vi koji odlučujete o našem povratku? Podsjećam vas – i mi smo nečija djeca, i vi ste nečija djeca i nečiji roditelji pa zastanite na trenutak i zamislite da ste na našem mjestu ili kolika bi vaša briga bila da su vaša djeca na našem mjestu, kakve su noći i dani naših roditelja, sestara, braće zastanite samo na trenutak…

Svima se u životu desi da pogriješi, ali svako, baš svako, ima pravo na drugu priliku. Mnogo je razloga zašto je neko došao u Siriju, mnogo je neispričanih priča i neshvaćenih ljudi i žena.

I kako pomenuh na početku potreban nam je odgovor na pitanje kada ćemo kući, ali ovaj put zahtjevamo istinu jer istina manje boli od laži. Zaslužili smo bar toliko da nam se kaže kada ćemo početi da živimo normalnim životom, da spavamo bez straha da nam vojska ne upadne u šatore, da ne objašnjavamo djeci šta su igrališta i igraonice nego da ih vide, da pokušamo da zaboravimo sve uvrede, udarce i poniženja koja smo doživjeli i jednostavno da živimo u miru.

Hvala na razumjevanju”, navedeno je u pismu.

Inače, izručenjem Ibre Ćufurovića iz Velike Kladuše, borca takozvane Islamske države, iz Sirije u Bosnu i Hercegovinu u aprilu 2019. godine – u kampu Roj na sjeveroistoku Sirije ostalo je oko 30 bh. državljana. Od tog broja, prema dostupnim informacijama – pet muškaraca i deset žena.

Gotovo svakodnevno mijenjao se i broj državljana BiH koji su smješteni ili pristižu u drugi kamp – Al Hol.

U septembru 2019. navršiće se dvije godine otkako se u kampu Roj nalaze i tri bh. državljanke sa devetoro djece. Članovi njihovih porodica u BiH govorili su o lošim uslovima u kampu, zarazama, nedostatku pitke vode. Dva puta su nadležnima u BiH uputili otvoreno pismo. Alema Dolamić prva je u javnosti, početkom 2018. godine, progovorila o uslovima u kojima u sirijskom kampu boravi i njena sestra. Tada se obratila nadležnim institucijama, a u međuvremenu, u Ministrastvu spoljnih poslova BiH obavljeno je nekoliko sastanaka. Podsjećamo, Aleminu sestru i njenu, tada osmogodišnju kćerku, 2014. godine suprug je iz Austrije odveo u Siriju. Nermin Jahić pridružio se tzv. Islamskoj državi. Poginuo je u februaru 2017. godine.

“Mi, porodice ljudi koji su u Siriji, prošli smo različite strahote čekajući bilo šta, prošli smo napade, odbijanja, čuđenja, prošli smo optužbe kako smo teroristi, kako radimo za ove i za one… Ali razmislite sad da imate sestru u kurdskom kampu i da čekate da se javi, i da nikad ne znate je li to posljednji put da pričate, strah da će jednom neko javiti da je umrla, da je nema više, strah da će ona javiti da djeca nisu dobro… Sve one tamo znaju da su pogriješile, da su sebe i djecu dovele u opasnost, ali je li to najveći grijeh na svijetu? Ako su krive, neka odgovaraju, neka im se sudi, neka ih vode u zatvore, ali u njihovoj zemlji, a ne u logore tuđe zemlje, s djecom”, napisala je nadležnima Alema Dolamić u aprilu 2019. godine.

Na upit N1 iz Ministarstva bezbjednosti BiH odgovorili su da su upoznati sa teškom situacijom u sirijskim kampovima.

“U potpunosti smo upoznati sa izuzetno teškom situacijom u navedenim kampovima. Mogućnosti Bosne i Hercegovine da direkno pomogne su veoma ograničene zbog toga i surađujemo sa međunarodnim partnerima, a suradnja je ostvarena i sa članovima porodica osoba koje se nalaze u kampovima. Iznalaženje konačnog rješenja za ovaj vrlo težak i osjetljiv problem predstavlja velik izazov i za mnogo veće i razvijenije zemlje od Bosne i Hercegovine. Naši građani, a posebno članovi porodica osoba koje se nalaze u kampovima, trebaju biti svjesni činjenice da ključ konačnog rješenje nije samo u rukama Bosne i Hercegovine i njenih institucija, nego i niza faktora i okolnosti na međunarodnom planu na koje Bosna i Hercegovina ne može utjecati ili ima ograničen utjecaj. Mi ćemo i dalje nastaviti sa traženjem najboljih riješenja i na tom polju usko ćemo surađivati sa svim relevantnim partnerima.

Trenutno smo aktivni u više slučajeva koji uključuju maloljetne osobe i o kojima ćemo kad se steknu uvijeti informirati javnost u obimu i na način koji neće ugroziti gore pomenute interese i međunarodne standarde”, naveli su iz Ministarstva bezbjednosti BiH u junu 2019. godine.

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad