Drugi je dan 15. Marša mira. Hiljade učesnika prešlo je više od polovice puta od Nezuka do Potočara, a najzahtjevniji dio puta tek je pred njima. Zabilježeno je oko dvije stotine intervencija medicinskog osoblja i FUCZ - bez težih povreda. Žuljevi, bolovi u mišicima i kiša tokom protekle noći, učesnicima, kako kažu, ne predstavljaju značajne prepreke.

Oko 30 kilometara i olujna noć iza njih, još nešto više od 70 kilometara učesnike Marša mira dijeli od Potočara. Hiljade živih koračaju za hiljade onih kojima je oduzeto pravo na život. Djeca, žene, mladi, stari iz Bosne i Hercegovine i cijelog svijeta – ujedinjeni u motivu da očuvaju istinu o genocidu u Srebrenici.

“Glavna poruka marša mira – suluda stvar se desila koja se ne može i ne smije zaboraviti. Ne smije, ovo ko prođe i vidi kako je. Ovo treba svakom kazati, čini se da je više kazano drugima nego našem narodu. Sretnem ovdje strane ljude. Juče smo sreli ženu koja ide bosa, moj kolega poznaje engleski i pita je s kojim razlogom ide bosa, cipele nosi? Kaže ovo mi je jedina šansa da se odužim žrtvama koje su nevino pale. I ostali smo bez riječi”, kazao je Sadiković Ilijaz, Bugojno.

Bez riječi je ta bosa žena, posljednja u koloni od preko pet hiljada ljudi, ostala kod masovnih grobnica u mjestu Donja Kamenica.

“Ja sam Arbenita i uvijek sam govorila da dolazim od Boga jer mi se ne dopada baš ideja pripadanja. Da nismo imali ovu ideju pripadanja, ne bismo imali ni ove mrtve ljude – ne samo ovdje nego u cijelom svijetu”, kazala je Arbenita, učesnica Marša mira.

Putujući svijetom, došla je i u Bosnu i Hercegovinu, a za Srebrenicu je čula u džamiji. Danas, poslije 30 prepješačenih kilometara – ni jedna rana na njenim bosim stopalima.

“Hodate, prolazite, juče kad sam došla, prva stvar koju sam osjetila je miris krvi u nosu, ustima, plućima, osjećala sam krv cijelim putem. Došla sam ovdje, počela učiti Jasin i osjećam patnju ovih ljudi, čujem njihovo vrištanje. Molim vas ne dozvolite da se tako nešto opet desi. Nije to stvar mržnje – to su samo ljudi koji žele zaraditi, čine da se drugi mrze. Nije više ni važno ko je to. Stvarno nije važno. Ovi ljudi su mrtvi i to je važno. To je nešto što moramo imati u glavi. Molim vas nemojte više mrziti. Molim vas u ime Boga”, ispričala nam je.

Mržnja je rezultat manipulacije – bezrazložna i besmislena, dodaje ova 35-godišnjakinja. Bez strahova, bolova i bez obuće će hodati i narednih 70-ak kilometara. Boji se samo emocije koju će doživjeti u Potočarima.

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad