Migrant Bahman Mousalou, Iranac je koji je mjesecima boravio u privatnom centru Bira u Bihaću. Njegovu životnu priču u februaru ove godine zabilježila je i kamera N1. Otvoreno je govorio o grozotama koje je preživio na putu do Bosne, ali i preteškim uslovima u kojima ovdje migranti borave. O svemu već neko vrijeme piše, i nada se da će jednog dana objaviti knjigu. Danas je u Njemačkoj. Evo i priče o tome kako je tamo dospio, te da li je vrijedila sva patnja koju je preživio.

Prije tri mjeseca, s još trojicom migranata, Bahman je krenuo 19. put prema hrvatskoj granici. Četiri dana skrivanja i pješačenja – stigli su do Ogulina. Hrabro nastavili prema Trstu. Pohod je trajao 11 dana, a posljednja tri – nestalo je i hrane priča Iranac Bahman. Nakon što su se privremeno oporavili u prihvatnom centru u Italiji, krenuli su put Francuske. Policija ih zaustavlja u Kanu.

“Uhvatili su nas i deportovali u Italiju. Tamo smo ostali jednu noć, uzeli su nam otiske prstiju i rekli, ne želimo nove izbjeglice, idite u neku drugu zemlju. Uzeli smo ponovo karte za voz, za Nicu. I tako smo dospjeli do Njemačke, ali policija nas je ponovo zaustavila. Tražili su nam dokumente, ali mi ništa nismo imali, ponovo uzeli otiske prstiju, jedno noć smo ostali u policijskoj stanici, potom su nas smjestili u neki veliki migrantski kamp. Nakon izvjesnog vremena su nas intervjuisali i evo – tri mjeseca sam ovdje”, kazao je Mousalou.

Sada živi u Moormerlandu. Na Sjeveru Njemačke. Mračne i neuslovne hodnike propale fabrike u Bihaću, zamijenio je s prostranim i uređenim sobama. U kući živi s još pet Iranaca.

“Nakon što naučim jezik, dobijem certifikat B1, mogu tražiti posao. U ponedjeljak ću otići do Crvenog krsta, da ih pitam, da li mogu da volontiram. To bih htio da radim, da se zaposlim u nekim organizacijama koje pomažu ljudima, širom svijeta”, rekao je.

Bježeći od, kako kaže, okrutnog iranskog sistema – gledao je ljude kako umiru, kako im nestaje i hrane i vode, kako ih napadaju životinje. Zato kaže, želi da se bavi humanitarnim radom. Jer bez pomoći drugih ljudi i sam ne bi preživio. Dospio je do željene Njemače. Život će od sada biti mnogo lakši. No, kaže, nije sretan.

“Zato što je meni 25 godina, u Njamčkoj sam i moram da počnem od ničega, da naučim jezik, nakon dvije tri godine da apliciram za posao, nije to jednostavno, imat ću trideset godina a neću imati ništa svoje. I nisam sretan, jer u svojoj zemlji sam se školovao, imao dom, porodicu, posao – ali zbog politke morao sam pobjeći. I sada sam ovdje, daleko od svega svog, meni je vrlo teško”, pojasnio je.

Iako je u Bosni i Hercegovini proveo neke od najtežih trenutaka – u sjećanju će mu ostati dobri ljudi.

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad