Ima li snage i volje da nakon svega prati šta se zbiva na političkoj sceni - je pitanje na koje je Josip Pejaković u Pressingu odgovorio da stanje u BiH ne može zauvijek ostati kakvo je sada. Prema njegovom mišljenju, svaka bolest mora imati kraj.
“Mnoge ću razočarati time što sam ja ovo sve predvidio. Na prvim demokratskim izborima sam bio kandidat za člana Predsjedništva na listi Jugoslovena. Kada su oni, nacionalne stranke pobijedile, rekao sam da će vladati 600 godina. To je ostalo kao natpis u Oslobođenju na dvije strane. Ja to pratim kao tekst koji sam ja napisao. Monodrama ‘On će meni nema Bosne’ je 1975. godine nastala kao monodrama posvećena njima koji su došli devedesete godine”, poručio je.
“Za dalje predviđam da svaka bolest mora imati kraj. Ili ćeš umrijeti ili preživjeti. Ne možeš preživljavati. Ako neko misli da će mene moći zlopatiti, sklanjati, zarad svog boljeg života – jako se vara. Jednog trenutka će to morati pući. Mora da pukne. Jedan od dužnosnika iz Skupštine BiH objašnjava kako nije problem biti milioner. Čovjek koji je 20 godina vlast, sa primanjima, dodacima, sa svim – za 20 godina uz plaće koje su tri, pet, šest, sedam, deset hiljada – uvijek je mogao da živi sa dvije hiljada, dok sam se ja zlopatio sa 300 KM kao direktor ili glumac. On je mogao ostavljati na stranu ostatak. On danas ima milion, dva KM na računu, a nikada nije digao ruku. Samo kada je pauza, onda je nešto rekao i tako dalje”, kazao je.
Bankovni računi sve veći, a borci se predaju. Šta znači – pući će?
“Pući će kao što je puklo svugdje u svijetu. Nije samo Bosna jedinstvena da je neko može da melje, da mijesi. Naši problemi su mali, hoće li platiti kririju ovo ili ono, nisu to neke senzacije. Ali dijete mora poslati u školu i dati mu 10 KM koje nema. Kako, odakle. Kada se to počinje da melje, pa će uzeti pištolj da se ubije, kao što u Hrvatskoj objavljuju te liste koje su katastrofalne od postratnih trauma. Ova Bosna ne boluje samo od iseljavanja, nije tragedija u tome što ode neko ko završi fakultet i traži selamet na drugoj strani. Odoše i oni koji imaju plate, jer ne mogu moru da podnesu”, rekao je Pejaković za N1.
Postoje podaci koji govore da više ljudi iz BiH živi van BiH nego u državi.
“Da. Ali to neće da objave, kao što neće da objave i popis stanovništva. Neće da objave konačno spisak, stanje u Sarajevu. Tvrdim da u Sarajevu ne živi više od 80.000 prijeratnih Sarajlija. Od tih 80.000 su 50 posto penzioneri koji žive tu da umru. Neće to niko da objavi.”
“I prethodni rat je učinio promjenu u Sarajevu. Prije II svjetskog rata Sarajevo je imalo 70.000 stanovnika, a kada se završio 1945. godine na popisu je bilo 170.000. Više od pola je došlo iz Istočne Bosne i slično. Ja ovog trenutka nema čarobni štapić, koliko god se trudio da kažem da nije dobro u Americi, jer sam bio, moraš da radiš, pidžama i radno odijelo. Nema akšamluka, pozdrava, ništa. Imaš egzistenciju, dobre uslove za školovanje što je ovdje misaona imenica”, poručio je.
Da li je pesimističan?
“Nisam pesimističan, vrlo sam optimističan. Imam osobinu koja je fenomenalna – to je moj scenski nastup koji ima dimenziju barda, čovjeka koji ima svoje ja i to čitavo moje ja je slalo poruku kakvi bi ljudi trebali biti. Imam osjećaj da mi izmiče stolica i da me ljudi ne razumiju. Oni ne razumiju zašto se ja bunim”, rekao je.
Pejaković je rekao da su njegovim prijatelji su gotovo svi na svijetu, čitav svijet, kosmos je njegova gomila prijatelja – ipak – ima problem da vidi tračak u tunelu da će se nešto dogoditi, kada dođu neki mladi ljudi koji nisu opterećeni.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
