Predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović boravi u posjeti Astani, glavnom gradu Kazahstana, gdje je otvorena izložba fotografija osnivača SDA i prvog predsjednika Republike BiH Alije Izetbegovića.

Povodom otvaranje izložbe se Izetbegović obratio prisutnima, iskazavši zahvalnost organizatorima i onima koji su došli na otvaranje izložbe.

– Vjerujem da to rahmetli Alija Izetbegović zaslužuje. On sigurno spada u grupu odabranih i hrabrih ljudi koji su dali velike lične žrtve u borbi za slobodu i principe na kojima počiva civilizirani svijet – kazao je Bakir Izetbegović.

Podsjetio je da je njegov otac rođen u Bosni, zemlji koja je stotinama godina bila mjesto susreta Istoka i Zapada, Orijenta i Evrope.

– U manje-više nepromijenjenim granicama, Bosna egzistira duže od hiljadu godina, i kroz svo to vrijeme ona je bila kolijevka spontano nastaloj mješavini kultura, vjera i identiteta. Snažnu komponentu bosanskog društva predstavljali su i Jevreji koji su utočište pred progonima inkivizicije našli u Otomanskoj carevini, a glavni grad BiH Sarajevo su sami nazvali “malim Jerusalemom”. Sarajevo zaslužuje takav naziv. U njegovoj čaršiji se bukvalno oslanjaju jedna na drugu crkve, džamije, sinagoge – izjavio je Izetbegović.

Upravo su ta multietnička sredina u kojoj je odrastao i turbulentno vrijeme u kojem se školovao i formirao, smatra Bakir Izetbegović, odredili životnu filozofiju i put Alije Izetbegovića.

– Taj put je bio borba za opstanak i afirmaciju njegove vjere, naroda i zemlje, za koju je kazao: “Bosna nije samo parče zemlje na brdovitom Balkanu, ona je i ideja da različite vjere i kulture mogu živjeti zajedno”. Na tom putu su ga čekale komunističke tajne službe, zatvori, vojske spremne na zločine, ratovi. Nisu ga zaplašili, zaustavili niti nadjačali – ističe predsjednik SDA.

Dodao je da je Alija Izetbegović stasavao u vremenu dramatičnih društvenih promjena, poremećaja i propasti ustaljenih poredaka i odnosa, vremenu revolucija, agresivne ateizacije, bujanja fašizma i komunizma te, kako je kazao, ideologija bez Boga i protiv Boga.

– Islam kao vjera i ideja je bio skoro bez utjecaja, na zalasku. Zemlje i narodi koji su se na njega oslanjali, koji su ga čuvali i baštinili su bili naučno, tehnološki, organizacijski i politički na začelju ili periferiji historijskih procesa. Muslimani su postali predmetom historije, njima se vladalo, oni su se pokoravali, u najboljem slučaju imitirali tehnološki i idejno dominantne gospodare. Sumrak islama i entuzijazam komunizma su u ranoj mladosti pokolebali Izetbegovića. Proklamovana jednakost ljudi, socijalna pravda, borba protiv prebogatih kapitalista koji su gospodarili ljudskim sudbinama, sve je to bilo prihvatljivo za mladića odgojenog na islamskim principima. Ali agresivni ateizam, pokušaj da partija zamijeni Boga, nepoštivanje i relativiziranje svetosti istine, kolektivizam koji je potirao slobodu individue, za njega su bili neprihvatljivi. Kolebanje i preispitivanje vjere je, izgleda, bila veoma važna faza u formiranju budućeg islamskog mislioca i političkog lidera Alije Izetbegovića – kazao je Bakir Izetbegović.

Upravo je zbog toga, ističe on, Alija Izetbegović prvi dio svog života posvetio odbrani i preporodu islama i muslimana, traženju njihovog mjesta i uloge u svijetu koji se mijenjao i rastao kao nikada prije.

– Ideje o biti islama koji prirodno spaja nepomirljive suprotnosti, o vjeri koja je integralan pogled na svijet i određuje sve aspekte života, postavio je već u svojim prvim mladalačkim radovima, i zatim ih razrađivao kroz sve što je u narednim decenijama pisao i objavljivao. Njegova knjiga “Islam između istoka i zapada“ najdirektnije, čak i tabelarno, pokušava potvrditi tezu da islam prirodno spaja vjeru i materijalizam, te da je ljudska sloboda moguća tek kada se prihvati sudbina, Božije određenje. Knjige “Problemi islamskog preporoda“ i “Islamska deklaracija“ su konkretno političko štivo, analiza depresivnog stanja islama i muslimana sredinom 20. vijeka, i poziv da se na principima islama ostvari preporod i gradi društveno uređenje. Ove knjige su zainteresirale muslimanske intelektualce diljem svijeta, a Aliju Izetbegovića odvele na robiju koja je trajala skoro šest godina – podsjeća Izetbegović.

Također je podsjetio na činjenicu da je Izetbegović zbog svojih ideja zatvaran dva puta, prvi put kao 20-godišnjak, odmah po završetku Drugog svjetskog rata, a drugi put kao penzioner 1983. godine.

– Komunistički sudovi su mu izrekli ukupno 17 godina robije, u zatvoru je proveo skoro devet. Druga robija je od njega načinila političkog lidera. Iz zatvora je izašao 1988. godine, pred sami raspad Jugoslavije i krvavi rasplet koji će najgore pogoditi BiH. Kao 65-godišnjak je osnovao SDA, prvu alternativnu političku stranku u jednopartijskom komunističkom sistemu, rizikujući novo robijanje. Komunistički režim je bio na izdisaju i nije došlo do novog hapšenja, ali zlo koje se rađalo bilo je puno opasnije od komunizma. Bili su to radikalni nacionalizmi, koji nisu bili prijetnja samo slobodi vjere, oni su bili prijetnja opstanku narioda i zemlje – izjavio je Izetbegović.

Ukazao je na činjenicu da je agresija koja je 1992. krenula sa istoka, a 1993. i sa zapada, zbrisala Bošnjake i tragove njihovog postojanja sa dvije trećine teritorije BiH, odnosno tačno do linija koje je uspjela uspostaviti i odbraniti legalna vojska čiji je vrhovni komandant bio upravo Alija Izetbegović.

– Odbrana Bosne i Bošnjaka je čudesan, teško objašnjiv poduhvat. Dobro naoružane armije sa istoka i zapada su napale goloruk narod, razbile ga u niz enklava i odvojile od ostatka svijeta. Cijenilo se da će otpor trajati nekoliko sedmica. Ali otpor je trajao i rastao, uspostavljeni su nevjerovatni logistički kanali, vojska se organizovala i naoružavala, i u posljednjoj godini rata vojno nadjačala neprijatelja. Oslobodilačka protuofanziva mlade Armije RBiH je zaustavljena u novembru 1995. prijetnjom NATO udarima – podsjetio je Izetbegović.

Život njegovog oca Alije je, smatra on, priča o borbi usamljenog čovjeka sa silama protiv kojih, naoko, nije imao nikakve šanse jer, dodaje, komunistički režim je oduzimao slobodu ljudi kad god i kako god je htio, imao je sve instrumente kontrole ljudskih života koji su ga činili beznadežno jačim od pojedinca.

– A zatim, vojna sila koja je udarila na BiH, stotine hiljada ratnika koji su vojnu vještinu i brutalnost uvježbali u napadu na Hrvatsku, doimali su se neuporedivo jačim od raštrkanih grupica slabo naoružanih i neuvježbanih bosanskih branilaca koji su bili uz Aliju – kazao je Izetbegović.

Dodao je da je sredinom 80-ih Alija Izetbegović bio zatvorenik okružen betonskim bedemima zatvora u Foči, a da je početkom 90-ih bio predsjednik Republike BiH, okružen neprobojnim obručem utvrda i artiljerijskog oruđa raspoređenog po brdima iznad Sarajeva.

– Čovjek u poznim godinama, dva puta osuđen na poraz, na nestanak. Ali nije poražen, jer su i prvi, a za njima i drugi nasilnici nestali. A Alija ostao, nadživio – kazao je Izetbegović.

Bakir Izetbegović ističe da zna samo dio odgovora na pitanje kako je Alija uspio u tome, iako je proveo cijeli život uz njega i posmatra tu borbu.

– Mnogo toga je kroz život radio i bio Alija Izetbegović. Pisac, politički disident, zatvorenik, inženjer, pravnik, političar, predsjednik, otac. Sve je stizao, temeljito i bez nervoze. Imao je izuzetan intelektualni i radni kapacitet. Bio je robusnog zdravlja, decenijama nije posjetio Ijekara. Najveća prednost je ipak bila njegova narav, strpljenje, ljubav i poštovanje koje je imao prema ljudima. Dobro je poznavao ljude. Zatvori, politika i ratovi istjeraju sve njihove tamne strane i slabosti na vidjelo. Proveo je godine u tim okolnostima posmatrajući ih, i imao je jake razloge da se razočara u ljudski rod, da odustane od pokušaja da popravlja svijet. Nikada nije odustao, i uvijek je nanovo praštao. Ajet iz Kuriana Časnog, koji govori o naravi Posljednjeg Božijeg poslanika, se sigurno odnosi i na lidere poput Alije Izetbegovića: “Božijom voljom ti si dobar prema njima, a da nisi, oni bi te napustili i odmakli se od tebe“ – kazao je Izetbegović.

Osnovnu strukturu njegove najpoznatije knjige “Islam između istoka i zapada“ Alija Izetbegović je, napominje Bakir Izetbegović, napisao kao 20-godišnjak, zatim ju je dopunjavao i dorađivao decenijama. Zadnje, kratko poglavlje “Predanost”, očigledno je napisao kao zreo čovjek.

– U par rečenica kojim se završava ovo poglavlje kondenzovana je suština vjerovanja i životne filozofije mog oca Alije. On kaže: “Islam nije dobio ime prema svojim zakonima, prema svojim naredbama i zabranama, prema naporu tijela i duše kojeg zahtijeva, nego prema nečemu što obuhvata i nadmašuje sve to. Prema jednom momentu spoznaje. Prema snazi duše da se mjeri sa vremenom. Prema spremnosti da se podnese sve što uopće može ponuditi jedno postojanje: prema istini predanosti“. Alija Izetbegović je preselio na Bolji svijet u oktobru 2003. godine. Nama je ostavio u amanet svoj odnos prema svijetu, ljudima, borbi, predanost, dobrotu, strpljenje. I obavezu da dokažemo da Bosna nije samo “parče zemlje na Balkanu”, već ideja da različite vjere i kulture zaista mogu živjeti zajedno – zaključio je Izetbegović.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad