"S jedne strane će biti lakše, znat ću gdje mu je kabur i gdje mogu dovesti unučad njegovu i praunučad da vide gdje im je dedo ukopan. 25 godina sam imao kad smo se rastali", kazao je za N1 Bahrudin Salihović koji danas u Potočarima kopa svog oca.
“I ja sam preživio genocid, na današnji dan tačno prije 25 godina smo se zadnji put vidjeli”, kazao je kroz suze.
Kratko je prepričao kako je izgledao “Put smrti” koji je i sam prošao.
“Kod prve zasjede, granate su počele, pucanje sa svih strana.. On je bio iza mene, nosio je ruksak sa hranom jer sam ja bio ranjen prije. On je bio zdrav, okrenuo sam se da vidim gdje je, nije ga bilo nigdje. Dva dana sam proveo u krugu od kilometar, tražeći ga među mrtvima. Nisam ga uspio naći, ponadao sam se da je otišao naprijed. Krenuo sam i ja, deveti dan sam prešao na slobodnu teritoriju”, priča Bahrudin Salihović.
“Do prije 5-6 mjeseci ništa nisam znao za njega, tražili smo, zvali, raspitivali se. Javili su da su našli jedan dio njegovih kostiju u Kazanima”, dodao je.
“Pomiješana su osjećanja, bol još traje. Bol je neizbrisiva. Ne zna se kad je teže, barem neko olakšanje osjećam a bol ostaje. Bol će sa mnom otići u grob”, kazao je za N1.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
