Sve veći je pritisak na zdravstveni sistem. Istovremeno i u glavi.

Kultura držanja distance tokom stajanja u redu polako se uselila u svakodnevni život, većina se adaptirala na maske, pojedini nose čak i rukavice. Oni bez zaštite daju obrazloženja koja se mogu prevesti sa “ja ne marim”; adekvatno zaštićeni, poručuju:

“Ja se ne bojim.”
“Ne idem u društvo, na distanci sam, unosim vitamine.”
“Kad se budemo čuvali vratićemo se na početno stanje gdje smo bili najbolji u Evropi, sve je do nas.”
“Svi smo očekivali da će proći, ali eto, traje. Najgore što ljudi u samoizolaciji zaraze svoje porodice jer nemaju kud da odu.”
“Većina je još u maju kad su se otvorili kafići i tržni centri zaboravila na virus.”
“Katastrofa, ne pridržavaju se i to je to.”
“Ova omladina je previše po kafićima, po nargila barovima, ove nargile su zlo.jedno veliko.”
“Sad nekakve cifre 200, 150 , 240, ne mogu da vjeujem da je to tako. Rodio sam se prije 84 godine, po ovom gradu idem k'o luđak.”

“K'o luđak” bi bio vrlo čest odgovor kada bi tokom pandemije ljudima bilo postavljano pitanje – kako ste? Mnogi ovih dana, nisu dobro.

“U toku vladavine ove pandemije ljudi koji su pogođeni jesu u stvari najčešće osobe koje se nose sa teškim anksioznim stanjem odnosno opsesivno kompulzivnim poremećajem i ako u domu imate nekog takvog molim vas pobrinite se da date mu dobru podršku, ljubav, solidarnost, jer mi smo svi u suštini ovdje na testu”, kazala je psihologinja Alma Mahmutović.

Jednom od rijetkih na koji čekamo pozitivan ishod. Iskustva onih koji su na onom najpominjanijem bili pozitivni, ukazuju, između ostalog, i na preopterećen zdravstveni sistem.

“Oko 10 sati sam sigurno proveo u COVID ambulanti, Vidio sam koliko posla oni imaju koliko telefoni nonstop zvone, malo je ljudi, malo uposlenika, jako im je to teško podnijeti… tako da mi je jasno zašto se dugo čeka, zašto se čeka u ambulantama. Ja sam na testiranje čekao 4 sata”, kazao je radijski voditelj Armin Redžić.

Ali to čekanje, ništa je u odnosu na čekanje da prođe najgori period zaraze Covidom 19.

“Negdje od 5 do 9 dana otprilike je bilo najgore, imao sam visoku temeperaturu koju je bilo teško spustiti, to je ono što me najviše brinulo”, dodao je Redžić.

Većini oboljelih, upravo je taj period između 5. i 9. dana – najteži.

“Između petog i devetog dana dolazimo u situaciju kada se maksimum tih simptoma razvija što je u skladu sa patogenezom te bolesti i razvojem imunološkog odgovora na dolazak virusa u organizam koji otprilike u tom vremenskom periodu pokazuje kulminaciju i dovodi do otežanog disanja, upale pluća i svih simptoma koji su prateći za ovo oboljenje”, pojasnio je Bakir Nakaš, infektolog.

Oboljenje u kom je najvažnije – ne doći do respiratora.

“Respiratori su nužno zlo, a otprilike trećina do polovina bolesnika sa teškom kliničkom slikom može da se oporavi uz velike količine highflow kiseonika sa ovlaženim toplim zrakom ili na neinvazivnoj ventilaciji. Neki od njih, pola, ili malo više, stanje im se pogorša uprkos lijekovima i terapiji i potrebna je intubacija i invazivna ventilacija”, kazao je Ognjen Gajić, ljekar intenzivne njege, pulmolog, klinički informatičar i specijalista za intenzivnu njegu Odjeljenja za plućnu medicinu na prestižnoj klinici Mayo u Minnesoti.

Zato: neinvazivna prevencija. Maske, distanca, poštovanje mjera. U suprotnom – invazivnija kažnjavanja u narednom periodu.

“Lockdown ne dolazi više u obzir ali kad govorimo o restrikcijama, dolazi kažnjavanje zbog nepoštovanja mjera”, istakao je Goran Čerkez, pomoćnik ministra zdravstva Federacije Bosne i Hercegovine.

A prava mjera funkcionisanja tokom pandemije je nesebičnost i solidarnost. Ako se ne plašite za sebe, ispoštujte one narušenog zdravlja, čija je mjera mogućnosti da im korona ne bude kobna – do nevidljivosti mala. 

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad