Haški tribunal je uradio dosta, ali porodice žrtava ne mogu biti zadovoljne sve dok ne pronađu posmrtne ostatke svih žrtava i dok posljednji zločinac ne bude presuđen i iza rešetaka, poruka je sa konferencije.
“Ako se sudi jednom zločincu, taj je zločinac nekome napravio zločin, onda znači kome je napravio zločin i on stoji i sluša šta će taj zločinac dobiti. Svaka presuda jednog zločinca je presuda jedne žrtve i to je ono što se mi borimo evo 20 godina“, izjavila je Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Majki enklava Srebrenica i Žepa”.
VEZANE VIJESTI
“Nismo zadovoljni, moglo se puno brže, moglo se puno brže u slučaju Miloševića, da ne umre u Haagu, moglo se brže u slučaju Šešelja. Moglo se faktički puno brže u svim slučajevima uraditi”, kazao je Murat Tahirović, predsjednik Udruženja logoraša BiH.
Dokazivanje ratnih zločina i zločina genocida je složeno, iziskuje dokazivanje jasne namjere o uništenju jednog naroda ili etničke grupe. Sporosti su svjesni i u Tribunalu, ali i u domaćim sudovima.
“Procesi još traju, bilo ih je uspješnih, koji nas ohrabruju da nastavimo dalje, ali je bilo i neuspjeha, koji nas podsjećaju na to koliko je još ostalo da se uradi”, rekao je Serge Brammerz, glavni haški tužilac.
Više u prilogu Ajle Alihodžić.
