Fakat odiše nadom. Tako bi se ukratko moglo opisati ono što je ekipa N1 vidjela u pogonima Dite. Nema odmora za pedesetak radnika koji se smjenjuju na strojevima. Svi su jednaki, nema stajanja.
“Mi smo se za Ditu borili na -22 stepena u šatorima. A nas su optuživali da je fabrika pokradena. Pogledajte sada, ovo je fenomenalno, radnici rade bez para”, kazao je radnik Enes Husarić.
Radnicima Dite duguje se 40 plata, godine doprinosa. No oni ne odustaju.
“Čuvali smo fabriku kada je bilo najteže. Preživjeli smo”, ističe Ajša Ostraković.
Kada je 2013. godine uprava donijela odluku o zatvaranju Dite, radnici su ostali i sačuvali mašine. Za pogone ekperti su tvrdili su da je neopodno 250.000 mraka no radnici su ih sami osposobili. Četrdeset tona različitih deterdženata za pranje već je otpremljeno na tržište. Ditini prizvodi bili su prepoznatljivi van granica bivše Jugoslavije. Danas se rade izvještaji, prvi nakon 2013. Praškasati program je u pripremi.
Radnik Dite tokom obilaska fabrike nam kaže da ne zamjerimo na prašini. Previše se skupilo posljednjih godina, ali sve će to da blista, kroz šali kaže, jer se rabe Ditini proizvodi.
“Tražio sam da i džabe dođem raditi”, dodaje radnik Alija Saratlić.
Trideseti juni je datum koji ovi hrabri ljudi s nestrepljem očekjuju. Od skupštine povjerilaca ovisi njihova budućnost.
Pokretanje pogona u Diti ravno je čudu u BiH, fenomen kojeg su građani zdušno podržali. Sada su na redu nadležene vlasti.
